Rev 1149/2017 stambeno pravo; iseljenje iz stana

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1149/2017
24.05.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... (pravna sledbenica tužilje BB, bivše iz ...), čiji je punomoćnik Anđelka Aleksandrov Mitić, advokat u ..., protiv tuženog VV iz .., čiji je punomoćnik Dušan Radosavljević, advokat u ..., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu broj Gž 2564/15 od 30.07.2015. godine, u sednici veća održanoj 24.05.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu broj Gž 2564/15 od 30.07.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu broj Gž 2564/15 od 30.07.2015. godine je odbijena kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena je presuda Višeg suda u Beogradu br. P 21019/10 od 17.03.2015. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se tuženi VV iseli sa svim licima i stvarima iz stana broj ..., površine 106,40 m2 koji se nalazi na ... spratu zgrade broj ... u ulici ... u ... i da se obaveže tuženi da joj nadoknadi sve troškove parničnog postupka.

Protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

U roku za izjavljivanje revizije tužilja BB je umrla pa je određen prekid postupka rešenjem Višeg suda u Beogradu br. P 21019/10 od 21.02.2017.godine. Nakon što je njena ćerka AA iz ... izjavila da u parnicu stupa iza svoje majke i da prihvata izjavljenu reviziju koju je punomoćnik njene majke izjavila po čl. 94. st. 2 ZPP, Viši sud u Beogradu je rešenjem br. P 21019/10 od 28.03.2017.godine nastavio prekinuti postupak.

Odlučujući o reviziji tužilje na osnovu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 125/04, 111/09) koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011, 55/2014) jer je tužba u ovom sporu podneta 19.02.2010. godine, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koje se revizijom ukazuje.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja prizilazi da je presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu broj P 2866/97 od 16.01.2006. godine, koja je postala pravnosnažna 25.12.2008. godine, utvrđeno da je tužilja BB vlasnik stana u ulici ... broj ..., stan broj ..., površina 106,40 m23. Tuženi u toj parnici su bili SZ „GG“ iz ..., „DD“ i „ĐĐ“. Presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu broj P 5735/05 od 23.01.2006. godine, koja je postala pravnosnažna 28.11.2007. godine, je utvrđeno da je maloletni EE (sin tuženog VV) vlasnik istog stana. Tuženi u toj parnici su bili SZ “GG“ iz ..., GP „ŽŽ“ iz ... i VV iz ... (tuženi i u ovoj parnici). U posedu predmetnog stana je sin tuženog EE, dok tužilja nikada nije imala državinu na ovom stanu. Tuženi je prijavljen na adresi ovog stana, ali ne živi u njemu već na drugoj adresi. Nakon razvoda braka tuženi se odselio, a u stanu su nastavili da žive njegovih troje dece, mal. EE, ZZ i II i njegova bivša supruga. Tuženi je predmetni stan ugovorom o poklonu poklonio sinu mldb. EE.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev tužilje na osnovu člana 37. stav 2. Zakona o osnovama svojinsko pravnih odnosa jer se tuženi ne nalazi u posedu stana.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su nižestepeni sudovi pravilno odbili tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila iseljenje tuženog iz spornog stana i predaju stana njoj u državinu jer je u postupku utvrđeno da se tuženi koji nije vlasnik stana iselio i da stanuje na drugoj adresi, a u predmetni stan dolazi samo povremeno da obiđe svoje troje dece koji u stanu stanuju sa njegovom bivšom suprugom. Tuženi je inače predmetni stan kupio i ugovorom o poklonu ga poklonio sinu EE (tuženi i sin tuženog imaju isto lično ime i prezime). Kako tuženi nije pasivno legitimisan u ovoj parnici, bez značaja su svi revizijski navodi tužilje koji se odnose na način sticanja predmetnog stana, kupovinu i tvrdnja da ona ima jači pravni osnov. U konkretnoj situaciji i BB i mldb EE, sin tuženog, imaju pravnosnažne sudske odluke kojima je utvrđeno njihovo pravo vlasništvo na istom stanu, ali u odnosu na druge tužene. Jedino je tužena SZ „GG“ iz ... bila tužena u obe parnice. U takvoj situaciji tužilja kao pravni sledbenik BB i sadašnji vlasnik stana EE, sin tuženog to sporno pitanje moraju raspraviti u nekoj drugoj parnici, jer se to pitanje ne može raspraviti kao predhodno pitanje u ovoj parnici u situaciji kada tuženi nije pasivno legitimisan jer nije u državin stana, a tužbeni zahtev nije usmeren prema sadašnjem držaocu i vlasniku stana, sinu tuženog.

Ne može se prihvatiti tvrdnja revidenta da je drugostepena presuda kontradiktorna i nejasna iz razloga što je drugostepeni sud u obrazloženju presude na trećoj strani naveo: „tuženi je prijavljen na adresi predmetnog stana što je relevantno, budući da je prvostepeni sud utvrdio da tuženi ne živi u predmetnom stanu“. Iz formulacije cele rečenice kao i celog obrazloženja drugostepene presude, proizilazi zaključak da se radi o grešci prilikom pisanja pismenog otpravka presude i da je umesto reči „relevantno“ trebala da stoji reč irelevantno. Greške u pisanju se mogu ispraviti u svako doba posebnim rešenjem i ne utiču na pravilnost presuđenja.

Takođe, pobijana presuda nije nejasna zbog toga što se i tužilja BB i mldb. EE, sin tuženog, označavaju kao vlasnici predmetnog stana budući da je pravnosnažnim sudskim presudama oboma utvrđeno vlasništvo na istom stanu. Ta činjenica u konkretnoj situaciji nije ni relevantna jer je tužbeni zahtev odbijen u odnosu na tuženog koji nije više ni vlasnik stana, niti se nalazi u njegovoj državini.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužilje nije osnovana pa je odlučio kao u izreci na osnovu člana 405. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Predrag Trifunović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić