Rev 14303/2023 3.1.2.8.1; odgovornost za štetu

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 14303/2023
27.03.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Vesne Mastilović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Mandžupić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, Vojne bolnice Niš, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo – Odeljenje u Nišu, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3/2023 od 01.02.2023. godine, u sednici održanoj 27.03.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3/2023 od 01.02.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 3/2023 od 01.02.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P 3886/2020 od 04.10.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da joj isplati na ime izgubljene zarade, kao razlike između plate koju bi ostvarila i penzije za period od 21.10.2019. do 30.06.2022. godine ukupan iznos od 1.533.276,11 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne taksativno određene iznose u ovom stavu presude do poslednjeg dana u mesecu za prethodni mesec. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime rente isplaćuje iznos od 43.821,79 dinara mesečno počev od 01.07.2022. godine pa ubuduće dok za to postoje zakonski uslovi i to najkasnije do 30. u mesecu za prethodni mesec, kao i zakonsku zateznu kamatu na neisplaćene a dospele mesečne iznose rente do 30. u mesecu za prethodni mesec do konačne isplate, s tim da se tužena obavezuje da tužilji dospele a neisplaćene iznose mesečne rente i zakonsku zateznu kamatu na iste isplati odjednom. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 426.432,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 3/2023 od 01.02.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Nišu P 3886/2020 od 04.10.2022. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa i radi ujednačavanja sudske prakse.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg intersa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenja prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pitanja od opšteg pravnog interesa, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene na osnovu odredbe člana 404. stav 1. ZPP.

Predmet pravne zaštite je naknada materijalne štete koju je tužilja pretrpela zbog operacije na štitnoj žlezdi koja je izvedena kod Vojne bolnice Niš dana ...2017. godine, a kojom prilikom tužilja je pretrpela oštećenja i zbog toga je morala da zatvori privatnu agenciju za ... i upućena u invalidsku penziju. Potraživanje tužilje se odnosi na razliku između zarade koju bi ostvarila i penzije koju sada prima a za sporni period kao i renta koju tužilja potražuje u budućem periodu. Odluka nižestepenih sudova zasnovana je na primeni relevantnih odredbi materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, pa ukazivanje tužene na pogrešnu primenu materijalnog prava nije od uticaja, jer za primenu instituta posebne revizije nije od značaja svaka pogrešna primena materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, već samo ona koja je od opšteg značaja za ostvarivanje zaštite ljudskih prava i obezbeđenja standarda pravičnog suđenje, što ovde nije slučaj. Isticanje činjenice u reviziji da u toku postupka nije utvrđeno da se odgovornost tužene zasniva na lekarskoj greški, ukazuje na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja a što ne može biti osnov za posebnu reviziju.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužba radi naknade štete podneta je 21.07.2020. godine.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužene nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić