Rev 1630/2020 3.1.2.22; zajam

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1630/2020
23.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Srđan Surla, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ... i VV iz ..., koje zastupa punomoćnik Tatjana Hadži Lazarević, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 927/2019 od 26.06.2019. godine, u sednici veća od 23.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 927/2019 od 26.06.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P 859/18 od 30.11.2018. godine, stavom 1. izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obavežu tužene da, kao pravni sledbenici sada pok. GG, tužiocu solidarno isplate 75.200 evra sa zakonskom zateznom kamatom od 15.10.2013. godine do isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, kao neosnovan. Stavom 2. izreke, odbijen je predlog tužioca za određivanje privremene mere kojom bi se tuženima zabranilo da opterete, raspolažu ili otuđe nepokretnosti opisane u tom stavu izreke presude do pravnosnažnog okončanja spora, kao neosnovan. Stavom 3. izreke, tužilac je obavezan da tuženima na ime troškova postupka isplati 393.000,00 dinara u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 927/2019 od 26.06.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 859/18 od 30.11.2018. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka učinjenih pred prvostepenim i drugostepenim sudom.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da je tužiočeva revizija neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a povreda postupka učinjena pred drugostepenim sudom na koju ukazuje revizija (član 374. stav 2. tačka 12. ZPP) nije osnov za izjavljivanje revizije iz člana 407. ZPP.

Tužilac u ovoj parnici od tuženih potražuje 75.200 evra sa kamatom tvrdeći da mu je njihov pravni prethodnik sada pok. GG toliko ostao dužan pri čemu nije sporno da su tužene nasledile pok. GG kao i da vrednost nasleđene imovine (zaostavštine) prevazilazi traženi iznos. Nižestepeni sudovi odbijaju takav zahtev kao neosnovan našavši na osnovu izvedenih dokaza da između tužioca i pravnog prethodnika tuženih nije zaključen ugovor o zajmu, te da između njih nije postojao bilo koji drugi materijalnopravni odnos u kome bi tužilac imao status poverioca, a GG status dužnika, već da je GG samo doveo u vezu tužioca kao potencijalnog zajmodavca sa DD kao potencijalnim zajmoprimcem, pa zbog svega toga sudovi nalaze da tužene nisu pasivno legitimisane u ovom sporu.

Pravilno nalaze nižestepeni sudovi da je tužiočev tužbeni zahtev u konkretnom slučaju neosnovan. Tužilac je u postupku isticao da je sa sada pok. GG bio u višegodišnjim prijateljskim odnosima i da mu je više puta pozajmljivao novac, te da su njih dvojica 26.06.2005. godine sačinili obračun dugovanja koja je prema njemu imao GG i da je to iznosilo 75.200 evra. Pre toga mu je GG ispričao da ima prijatelje u selu ... kojima je potrebno najmanje 50.000 evra radi povećanja proizvodnje tovnih bikova i svinja, te da su nakon toga on i GG zajedno otišli kod tih ljudi – DD i da je posle toga tužilac GG pozajmio 75.200 evra sa kamatom od 8% godišnje, a da je GG od toga DD pozajmio 59.500 evra. Nakon smrti GG 14.11.2012. godine njegovi zakonski naslednici, ovde tužene kao supruga i ćerka su od DD potraživali iznos od 59.500 evra, te su u vezi toga sa njim zaključile poravnanje po kome se DD obavezao da im iznos od 50.000 evra vrati u više rata. Tužilac je tražio od tuženih da i sa njim zaključe poravnanje u vezi duga koji je prema njemu imao GG što one nisu prihvatile. U prilog svojoj tvrdnji o postojanju duga tužilac je dostavio pismeno na kome stoji potpis GG, pored ostalog i iznos od 75.200 evra tvrdeći da je na taj način GG priznao da mu toliko duguje. Međutim, nižestepeni sudovi s pravom ovo pismeno nisu mogli da prihvate kao dokaz o postojanju duga jer takvo nešto iz istog ne proizilazi s obzirom da je u njemu konstatacija da je ukupan dug 75.200 evra i potpis GG, ali nije navedeno na koga se taj dug odnosi. Pored toga, nižestepeni sudovi su cenili i činjenicu da postoji priznanica koju je potpisao DD da duguje GG 56.000 evra, a na bazi koje priznanice je kasnije zaključeno poravnanje između tuženih - pravnih sledbenika pokojnog GG i DD. Takođe su nižestepeni sudovi pravilno ocenili i međusobni sporazum o načinu vraćanja duga koji je zaključen između ovde tužioca kao zajmodavca i DD kao zajmoprimca, a čiji je predmet iznos od 91.000 evra s tim što tužilac u toku postupka ističe da u taj iznos ulazi i 50.000 evra koje je on navodno dao GG, a on potom dao DD. Nižestepeni sudovi zaključuju na osnovu pomenutih pismenih isprava da se radi o odvojenim pravnim poslovima u kojima su tužilac i sada pokojni GG bili zajmodavci istom licu ali da između njih ne postoji nikakav obligacioni odnos iz koga bi proistekao dug GG prema tužiocu odnosno tuženih kao pravnih sledbenika.

Kada se ima u vidu navedeno, proizilazi da su neosnovani navodi revizije u kojima se insistira na iskazima saslušanih svedoka u postupku uključujući i DD jer su nižestepeni sudovi do svog zaključka došli pre svega ocenom pismenih isprava koje niko od učesnika postupka nije osporio. Revizija se uglavnom bavi interpretacijom iskaza svedoka što upućuje na utvrđenje činjeničnog stanja, a o čemu se u revizijskom postupku u ovoj vrsti spora ne može raspravljati.

Sve navedeno su razlozi zbog kojih je i odlučeno kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija
Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić