Rev 1646/2021 3.19.3.1.3; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1646/2021
27.05.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Papić, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Stanić, advokat iz ... i VV iz ..., nepoznatog prebivališta i boravišta, čiji je privremeni zastupnik Mile Kojadinović, advokat iz ..., radi proglašenja izvršenja nedopuštenim, odlučujući o reviziji tuženog BB, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2412/20 od 12.11.2020. godine, u sednici održanoj 27.05.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog BB, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2412/20 od 12.11.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog BB, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2412/20 od 12.11.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 583/17 od 12.12.2018. godine, delimično je usvojen tužbeni zahtev, pa je prvim stavom izreke proglašeno nedopuštenim izvršenje određeno rešenjem Osnovnog suda u Zrenjaninu I 1175/2013 od 22.05.2013. godine, doneto po predlogu izvršnog poverioca BB, protiv izvršnog dužnika VV, sa nepoznatog mesta boravišta i prebivališta na nepokretnosti upisanoj u listu nepokretnosti broj ... KO ... parcela broj ..., zgrada broj ... u prizemlju, poseban deo zgrade ..., stan u prizemlju – garsonjera u površini od 22 m2 u prirodi u ..., ... u površini od 22 m2 i ukinute su sve do sada sprovedene izvršne radnje, tako da se briše zabeležba u listu nepokretnosti od 19.01.2016. godine, 18.10.2016. godine upisana po osnovu rešenja Osnovnog suda u Zrenjaninu I 1175/2013 od 19.01.2016. godine i IiA 140/16 od 13.10.2016. godine. Drugim stavom izreke, odbijen je tužbeni zahtev u odnosu na tuženu VV, kao neosnovan. Trećim stavom izreke, obavezan je tuženi BB da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 93.600,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2412/20 od 12.11.2020. godine, prvim stavom izreke, žalba je delimično usvojena, delimično odbijena i prvostepena presuda u delu kojim je proglašeno nedopuštenim izvršenje određeno rešenjem Osnovnog suda u Zrenjaninu I 1175/2013 od 22.05.2013. godine i ukidanje svih do sada sprovedenih izvršnih radnji (deo stava drugog izreke) u delu odluke o troškovima postupka (stav četvrti izreke), potvrđeno, dok je u delu kojim je naloženo brisanje zabeležbi u listu nepokretnosti od 19.01.2016. godine i 18.10.2010. godine upisane po osnovu rešenja Osnovnog suda u Zrenjaninu I 1175/13 od 19.01.2016. godine i IiA 140/16 od 13.10.2016. godine (deo stava drugog izreke), presuda ukinuta i tužba u tom delu odbačena. Drugim stavom izreke, odbijen je zahtev tuženog BB za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi BB, je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20).

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud je našao da u ovom slučaju ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, odnosno pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse jer nije odstupljeno od prakse u primeni člana 50. tada važećeg Zakona o izvršenju i obezbeđenju. U nižestepenim presudama izražen je pravni stav da pravo na prigovor ima treće lice koje smatra da ima neko pravo koje sprečava izvršenje, da se treće lice može u određenom roku uputiti na pokretanje parničnog postupka protiv izvršnog poverioca radi utvrđenja da je izvršenje na predmetu nedozvoljeno, te da je podnošenje tužbe za nedopustivost izvršenja, pravo koje pripada trećem licu. Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP jer je sticanje prava svojine pre pokretanja izvršnog postupka činjenično pitanje svakog konkretnog spora i procenjuje se u svakom predmetu posebno. Tuženi BB u suštini osporava utvrđeno činjenično stanje, iz koga razloga se s pozivom na član 404. stav 1. ZPP revizija kao izuzetno dozvoljena ne može izjaviti, već samo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Osim toga, i revizijski navodi kojima se ukazuje na učinjene bitne povrede postupka parničnog postupka nisu razlozi iz kojih se posebna revizija može izjaviti.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja nedopustivosti izvršenja podneta je 03.07.2015. godine, a preinačena 19.05.2017. godine, a označena vrednost predmeta spora je 500.000,00 dinara.

Imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tuženog BB nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić