Rev 1709/2019 3.1.3.5.6

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1709/2019
20.05.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Popović i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Cvetković, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Milan Stojadinović, advokat iz ..., radi uračunavanja poklona u zakonski nasledni deo, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4328/17 od 11.12.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 20.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4328/17 od 11.12.2018. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4328/17 od 11.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P 871/17 od 10.10.2017. godine, koja je ispravljena rešenjem istog suda P 871/17 od 31.10.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je tužena namirena u svom zakonskom delu na zaostavštini svoje majke, sada pok. VV, a koju zaostavštinu čini ½ vanknjižne svojine dvosobnog stana broj ..., na ... spratu stambeno- poslovnog objekta u ... i ½ garaže broj ..., koja se nalazi u suterenu pomenutog stambeno- poslovnog objekta u ..., bliže opisano tim stavom izreke, od koje zaostavštine zakonski nasledni deo iznosi ¼ navedenog stana i garaže, na koje nepokretnosti sa navednim udelom je pok. VV u vreme smrti bila vlasnik po osnovu ugovora o kupoprodaji od 11.02.1992. godine i aneksa ugovora o kupoprodaji od 27.07.2005. godine, prijemom poklona od svoje majke VV u ukupnom deviznom iznosu od 17.700,00 evra, a koje poklone je VV za života učinila svojoj ćerki, ovde tuženoj. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženoj na ime troškova postupka isplati iznos od 158.300,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 4328/17 od 11.12.2018. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda, u stavu prvom izreke kojim je odbijen zahtev tužioca da se utvrdi da je tužena namirena u svom zakonskom delu na zaostavštini svoje majke, koju čini ½ vanknjižne svojine dvosobnog stana u stambeno-poslovnom objektu Požarevcu i garaže koja se nalazi u suterenu istog objekta, bliže navedeno tim stavom izreke, od koje zaostavštine zakonski nasledni deo iznosi ¼ navedenog stana i garaže, na koje nepokretnosti sa navednim udelom je pok. VV u vreme smrti bila vlasnik po osnovu ugovora o kupoprodaji od 11.02.1992. godine i aneksa ugovora o kupoprodaji od 27.07.2005. godine, prijemom poklona od svoje majke VV u ukupnom deviznom iznosu od 10.000,00 evra, a koje poklone je VV za života učinila svojoj ćerki, ovde tuženoj, kao i u stavu drugom izreke. Prvostepena presuda je ukinuta u stavu prvom izreke, u delu tužbenog zahteva koji se odnosi na vrednost poklona koji je tužena primila od svoje majke u iznosu preko 10.000 evra pa do 17.700 evra, bez prava na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 87/18 - u daljem tekstu: ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana, o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je uračunavanje poklona u nasledni deo. Odluka o tužbenom zahtevu uslovljena je činjenicama utvrđenim u postupku. Tužilac revizijom osporava utvrđeno činjenično stanje, što u smislu člana 407. ZPP ne predstavlja razlog zbog kojeg se revizija može izjaviti. U konkretnom slučaju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda nema uslova za odlučivanje o reviziji, kao o izuzetno dozvoljenoj, radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, iz razloga što su nižestepeni sudovi pravilno utvrdili da nije postojala namera majke tužene da se pokloni koje je davala za života, uračunaju u nasledni deo tužene, u kojem delu su sudovi pravilno primenili materijalno pravo.

Shodno navedenom, proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP, te je Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stavom 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba je podneta 21.12.2015. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 652.140,00 dinara, što u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe iznosi 5.359,71 evra (1 evro = 121,6746 dinara).

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na potraživanje u kome vrednost predmeta ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stava 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stava 2. tačke 5 ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić