
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1711/2018
24.06.2020. godina
Beograd
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene Republike Srbije izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3645/17 od 23.11.2017. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene Republike Srbije izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3645/17 od 23.11.2017. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P 580/16 (2012) od 14.03.2017. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor apsolutne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke utvrđeno je da je tužilac nosilac prava korišćenja na katastarskoj parceli ... u listu nepokretnosti ... KO ... i tuženi su obavezani da trpe da se tužilac na navedenoj nekretnini upiše u katastru kao nosilac prava korišćenja. Stavom trećim izreke tuženi su obavezani da tužiocu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 119.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3645/17 od 23.11.2017. godine stavom prvim izreke delimično su usvojene žalbe tuženih i preinačena prvostepena presuda u delu odluke o kamati na troškove postupka, tako što je odbijen zahtev tužioca za isplatu kamate na dosuđeni iznos troškova od prvostepenog presuđenja do izvršnosti presude. U preostalom delu, odbijene su žalbe tuženih i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijeni su zahtevi tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku–ZPP („Sl. glasnik RS“, br 72/11... 87/18). U reviziji se ukazuje na pogrešnu primenu materijanog prava i navodi da je tužbu trebalo odbaciti jer tužilac nema pravni interes za utvrđivanje prava korišćenja na spornoj katastarskoj parceli, ali se ne ističu zakonski razlozi za podnošenje posebne revizije iz člana 404. stav 1. ZPP. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
U tužbi za utvrđenje podnetoj sudu 23.07.2012. godine, vrednost predmeta spora označena je na 50.000,00 dinara. Ova vrednost predmeta spora uneta je u uvod prvostepene presude.
Prema noveliranom članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
S obzirom da vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi revizijski cenzus iz citirane zakonske odredbe, to revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić