![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 20194/2022
13.12.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Jasmine Stamenković i Tatjane Miljuš, članova veća, u pravnoj stvari mal. tužilje AA iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka BB, čiji je punomoćnik Tanja Savić, advokat iz ..., protiv tužene VV iz ... čiji je punomoćnik Predrag Milanović advokat iz ..., radi poništaja ugovora o poklonu i ugovora o doživotnom izdržavanju, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1663/2022 od 08.06.2022. godine, u sednici održanoj 13.12.2023. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1663/2022 od 08.06.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1663/2022 od 08.06.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 9979/21 od 18.02.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je mal. tužilja tražila da se se poništi ugovor o poklonu zaključen između sada pok. GG kao poklonodavca i tužene kao poklonoprimca, overen 26.05.2011. godine pred Osnovnim sudom u Nišu pod Ov. br. .../... i da se utvrdi da isti ne proizvodi pravno dejstvo i da nepokretnosti koje su bile predmet ovog ugovora kao i pokretne stvari predstavljaju zaostavštinu ostavioca pok. GG koja se ima raspraviti po zakonu što je tužena dužna da prizna i trpi. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev mal. tužilje kojim je tražila da se poništi ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između pok. GG kao primaoca izdržavanja i tužene kao davaoca izdržavanja pred Osnovnim sudom u Nišu 26.05.2011. godine, te da se utvrdi da isti ne proizvodi pravno dejstvo i da nepokretnosti koje su bile predmet ovog ugovora kao i pokretne stvari predstavljaju zaostavštinu ostavioca pok. GG koja se ima raspraviti po zakonu što je tužena dužna da prizna i trpi. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev mal. tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je ništav ugovor o poklonu zaključen između pok. GG kao poklonodavca i tužene pred Osnovnim sudom u Nišu od 26.05.2011. godine te da se utvrdi da isti ne proizvodi pravno dejstvo od dana zaključenja i da nepokretnosti koje su bile predmet ovog ugovora i pokretne stvari predstavljaju zaostavštinu ostavioca pok. VV biv. iz ... koje se imaju raspraviti po zakonu i što je tužena dužna da prizna i trpi. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev mal. tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između pok. GG kao primaoca izdržavanja i tužene kao davaoca izdržavanja pred Osnovnim sudom u Nišu 26.05.2011. godine te da se utvrdi da isti ne proizvodi pravno dejstvo od dana zaključenja i da nepokretnosti koje su bile predmet ovog ugovora kao i pokretne stvari predstavljaju zaostavštinu ostavioca pok. GG koje se ima raspraviti po zakonu što je tužena dužna da prizna i trpi. Stavom petim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 376.650,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1663/2022 od 08.06.2022. godine, stavom privm izreke, odbijena je kao neosnovana žalba mal. tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem i petom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu četvrtom izreke, tako što je delimično usvojen eventualni tužbeni zahtev mal. tužilje i utvrđeno da je ništav ugovor o doživotnom izdržavanju zaključen između pok. GG kao primaoca izdržavanja i tužene kao davaoca izdržavanja pred Osnovnim sudom u Nišu 26.05.2011. godine i da isti ne proizvodi pravno dejstvo, dok je odbijen deo eventualnog tužbenog zahteva kojim je traženo da se utvrdi da nepokretnosti i pokretne stvari koje su predmet ovog ugovora predstavljaju zaostavštinu pok. GG. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev mal. tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, pobijajući je u potvrđujućem delu, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP) zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.
Tužena je podnela odgovor na reviziju, sa predlogom da se revizija odbaci kao nedozvoljena.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta izuzetno dozvoljene revizije iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20). Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji potreba novog tumačenja prava. Naime, ugovor o doživotnom izdržavanju ( zaključen kasnije od ugovora o poklonu) je ništav jer je protivan prinudnim propisima, javnom poretku i dobrim običajima (član 103.ZOO). Revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora - lični osećaj zahvalnosti poklonodavca i namera darežljivosti kao bitan element ugovora o poklonu odnosno motiv ( da li je pobuda da se poklon učini bila stvarna i slobodno izražena) u kojim sporovima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje) a nižestepene odluke saglasne su sa pravnim shvatanjem Vrhovnog suda izraženim u brojnim odlukama u predmetima sa istovrsnom ili sličnom činjeničnopravnom situacijom. Odluka na koju se poziva revident nije doneta u istoj činjeničnopravnoj situaciji kao odluka doneta u ovom sporu te nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse. Osim toga, tužilja uz reviziju ne prilaže suske odluke u kojima je o istom činjeničnopravnom pitanju odlučeno na drugačiji način. Ukazivanje u reviziji na učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ne predstavlja razlog zbog kojih se posebna revizija može izjaviti. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi poništaja ugovora o poklonu i ugovora o doživotnom izdržavanju podneta je 21.08.2015. godine, a označena vrednost predmeta spora je 500.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o imovinsko-pravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić