Rev 2364/07

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Rev 2364/07
24.10.2007. godina
Beograd

Vrhovni sud Srbije u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jasminke Stanojević, Vesne Popović, Mirjane Grubić i Ljiljane Ivković-Jovanović, članova veća, u pravnoj stvari predlagača AA, čiji je punomoćnik AB, advokat, protiv protivnika predlagača Republike Srbije, Ministarstvo odbrane – VP BB, koju zastupa Direkcija za imovinsko-pravne poslove – Odeljenje u Nišu, radi donošenja rešenja koje zamenjuje ugovor o otkupu stana, odlučujući o reviziji predlagača izjavljenoj protiv rešenja Okružnog suda u Nišu Gž. 1891/07 od 11.05.2007. godine, u sednici održanoj 24.10.2007. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE kao neosnovana revizija predlagača izjavljena protiv rešenja Okružnog suda u Nišu Gž. 1891/07 od 11.05.2007. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Opštinskog suda u Nišu 1R. broj 365/06 od 05.02.2007. godine, odbijen je kao neosnovan predlog predlagača za donošenje rešenja koje zamenjuje ugovor o otkupu stana.

Rešenjem Okružnog suda u Nišu Gž. 1891/07 od 11.05.2007. godine odbijena je kao neosnovana žalba predlagača i potvrđeno prvostepeno rešenje.

Protiv rešenja drugostepenog suda predlagač je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijano rešenje u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 412. ZPP, Vrhovni sud Srbije je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda iz tačke 12. istog člana, na koju revizija ukazuje jer su nižestepene odluke jasne, obrazložene i neprotivrečne.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, predlagaču je rešenjem Komande garnizona ___ Int. br. 4-69/4 od 29.10.1997. godine dat službeni stan u zakup na privremeno korišćenje do 25.07.2002. godine, u __, u ul. __. Na osnovu tog rešenja zaključen je ugovor o zakupu stana na određeno vreme. Predlagač se 30.06.2006. godine obratio protivniku zahtevom za otkup stana ali je obavešten da se po zahtevu ne može postupiti, s obzirom da mu je rešenjem dodeljen službeni stan i to na privremeno korišćenje, a ugovorom o zakupu određeno je vreme trajanja zakupa.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili predlog predlagača za donošenje rešenja koje bi zamenjivalo ugovor o otkupu stana.

Odredbom člana 16. stav 1. Zakona o stanovanju (Službeni glasnik RS“, broj 50/92...101/05), propisano je da je nosilac prava raspolaganja na stanu u društvenoj svojini i vlasnik stana u državnoj svojini, dužan da nosiocu stanarskog prava, odnosno zakupcu koji je to svojstvo stekao do dana stupanja na snagu ovog zakona, na njegov zahtev u pismenoj formi omogući otkup stana koji koristi, pod uslovima propisanim ovim zakonom, s tim što se u skladu sa članom 39. istog Zakona, može otkupiti stan samo ako je dat u zakup na neodređeno vreme.

U konkretnom slučaju, predlagač je sa protivnikom zaključio ugovor o zakupu službenog stana i to na određeno vreme, pa je pravilno i po oceni Vrhovnog suda stanovište nižestepenih sudova, da nisu ispunjeni uslovi za otkup stana u smislu člana 16. Zakona o stanovanju.

Primenom člana 405. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je izostavio detaljnije obrazloženje presude, s obzirom da se revizijom predlagača ponavljaju žalbeni razlozi. Istovremeno, obrazlaganjem se ne bi postiglo novo tumačenje prava niti bi doprinelo ujednačenijem tumačenju prava.

Na osnovu člana 405., u vezi člana 412.ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Predrag Trifunović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Mirjana Vojvodić

RR