Rev 2511/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2511/2020
02.02.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Jordanov, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Suzana Đorđević, advokat iz ..., radi predaje u državinu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 240/19 od 12.07.2019. godine, u sednici od 02.02.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 240/19 od 12.07.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P 28/18 od 13.11.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da mu tuženi preda u državinu sobu i podrumsku prostoriju opisane ovim delom izreke, na katastarskoj parceli .. KO ... . Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da mu tuženi preda u državinu zemljište potrebno za redovnu upotrebu navedenih prostorija, u merama i granicama navedenim ovim delom izreke. Stavom trećim izreke tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 135.900,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 240/19 od 12.07.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškove drugostepenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku – ZPP. Navodima revizije ukazuje se na pogrešnu primenu materijalnog prava, tada važećeg Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima i navodi da pravni prethodnik tuženog nije imao zakonitu niti savesnu državinu spornih prostorija, ali se ne ukazuje na zakonske razloge za izuzetnu dozvoljenost revizije u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Revizijom se takođe osporava nalaz i mišljenje veštaka i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se posebna revizija ne može podneti. Zato je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj parnici podneta je 18.08.2014. godine, a vrednost predmeta spora je označena na 60.000,00 dinara.

Budući da navedena vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra, kao revizijskog cenzusa iz člana 403. stav 3. ZPP, to revizija nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić