
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 2544/2021
02.06.2021. godina
Beograd
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1906/2020 od 03.09.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P 5165/14 od 20.02.2020. godine, stavom prvim izreke, utvrđeno je da je povučena tužba tužioca u delu kojim je tražio od tuženog naknadu zbog neisplaćene premije za duvan od 2007. godine u iznosu od 50.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete za 2007. godinu isplati iznos od 987.672,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18.05.2015. godine do konačne isplate kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 350.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1906/2020 od 03.09.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, na osnovu člana 395. Zakona o parničnom postupku.
Apelacionog suda u Nišu rešenjem R3 68/21 od 12.05.2021. godine, nije predložio Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tužioca u smislu člana 395. ZPP izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1906/2020 od 03.09.2020. godine.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da je Apelacioni sud u Nišu pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji u skladu sa članom 395. ZPP, pa je ocenjujući dozvoljenost revizije primenom člana 401. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.125/04 i 111/09), koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. satv 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11), a u vezi člana 23. stav 3. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 55/14), našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 55/14), koja reguliše dozvoljenost revizije u svim sporovima koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.05.2014. godine, odnosno do dana stupanja na snagu ovog zakona, propisano da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 25.12.2009. godine. Vrednost predmeta spora je 987.672,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 404. u vezi člana 401. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić