Rev 3128/2019 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3128/2019
27.09.2019. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, Božidara Vujičića i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tuženog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 6275/18 od 26.09.2018. godine, u sednici održanoj 27.09.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 6275/18 od 26.09.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 6275/18 od 26.09.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 16261/16 od 19.06.2018. godine, stavom prvim izreke odbijen je prigovor stvarne i apsolutne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke dozvoljeno je preinačenje tužbe. Stavom trećim izreke obavezana je tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog neisplaćenih penzija za period od maja 2013. godine do decembra 2015. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu u kom je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime nakande štete zbog neisplaćenih penzija, za period počev od marta 1999. godine do decembra 2017. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom petim izreke odlučeno je o troškovima postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž br. 6275/18 od 26.09.2018. godine, stavom prvim izreke odbijene su žalbe parničnih stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se revizija smatra izuzetno dozvoljenim, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Sl. Glasnik RS” br. 72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete zbog neisplaćene penzije, a pobijanom odlukom je tužbeni zahatev tužioca delimično usvojen. O pravu tužioca, visini tražene naknade, kao i o istaknutom prigovoru zastarelosti potraživanja, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava.

Pitanje zastarelosti novčanog potraživanja tužioca u smislu člana 376. Zakona o obligacionim odnosima, koji je primenjen u ovom sporu, nije ni bilo postavljeno u predmetu Grudić protiv Srbije u kom je pred Evropskim sudom za ljudska prava, po predstavci br. 31925/08 doneta presuda 17.04.2012. godine, na koju se tužilac u reviziji poziva. Zbog toga pobijana drugostepena presuda, u pogledu ocene zastarelosti tužiočevog potraživanja ne odstupa od stava izraženog u navedenoj odluci Evropskog suda za ljudska prava, a saglasna je sa stavom tog suda iz odluke u predmetu Skenderi i drugi protiv Srbije (predstavka br. 15090/08) - da je rok zastarelosti predviđen članom 376. Zakona o obligacionim odnosima zakonit i da teži legitimnom cilju, obezbeđenju pravne sigurnosti i zaštite potencijalnih tuženih od zastarelih potraživanja. Presuda Vrhovnog kasacionog suda Rev 974/2012 od 07.03.2013. godine na koju se tužilac poziva u reviziji doneta je u sporu u kojem tuženi nije istakao prigovor zastarelosti potraživanja, pa se zato ne radi o različitim sudskim odlukama donetim u istovetnim činjenično-pravnim situacijama, zbog čega bi o tužiočevoj reviziji trebalo odlučivati kao o posebnoj reviziji - radi ujednačavanja sudske prakse.

Kako na osnovu iznetog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku (“Sl. Glasnik RS” br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete zbog nesiplaćene penzije, podneta je 30.05.2016. godine. Revizijom tužioca pobijaju se delovi pravosnažne presude koji ne prelaze dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000,00 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić