
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 3287/2019
18.09.2019. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Branislava Bosiljkovića, Vesne Popović i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Elma Papić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 266/19 od 02.04.2019. godine, u sednici od 18.09.2019. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 266/19 od 02.04.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Novom Pazaru Gž 266/19 od 02.04.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sjenici P 61/17 od 15.11.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se tužena obaveže da joj naknadi štetu u iznosu od 22.369,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 18.11.2002. godine do isplate. Stavom drugim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Gž 266/19 od 02.04.2019. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, usvojena je žalba tužene i ukinuto rešenje sadržano u stvu drugom izreke prvostepene presude i u tom delu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Protiv drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, bitne povrede oredaba parničnog postupka i iz razoga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14). Naime, pobijana presuda u skladu je sa zaključkom Vrhovnog kasacionog suda donetim na sednici Građanskog odeljenja 02.11.2018. godine, da Republika Srbija odgovara za materijalnu štetu nastalu zbog potpunog ili delimičnog neizvršenja pravnosnažnih i izvršnih sudskih odluka, odnosno u stečaju utvrđenih potraživanja zaposlenih iz radnog odnosa koja su bez njihove krivice ostala neizvršena i u postupku stečaja vođenim nad stečajnim dužnikom sa većinskim društvenim i državnim kapitalom, uz uslov da je prethodno utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, a u konkretnom slučaju nije utvrđena povreda tužiljinog prava na suđenje u razumnom roku. Iz iznetih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužbom od 14.02.2017. godine, tražena je naknada štete u iznosu od 22.369,00 dinara.
S obzirom da se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, radi se o sporu male vrednosti u smislu člana 468. stav 1. ZPP, a članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da revizija u sporu male vrednosti nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić