Rev 347/2016 obligaciono pravo; rehabilitaciono obeštećenje

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 347/2016
01.03.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Olivera Stevanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Zaječaru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1021/15 od 29.10.2015. godine, u sednici održanoj 01.03.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž 1021/15 od 29.10.2015. godine, u stavu prvom izreke, tako što se ODBIJA žalba tužene Republike Srbije i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Zaječaru P 1393/2013 od 07.04.2015. godine, u usvajajućem delu stava prvog izreke i u stavu drugom izreke.

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1021/15 od 29.10.2015. godine, u stavu drugom izreke.

OBAVEZUJE SE tužena da tužilji na ime troškova revizijskog postupka plati 22.500,00 dinara, u roku od 15 dana od prijema prepisa presude.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P 1393/2013 od 07.04.2015. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužilji plati na ime naknade nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti rehabilitovanog lica, njenog oca, 1.000.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 07.04.2015. godine do isplate, u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja, dok je tužbeni zahtev do traženih 6.000.000,00 dinara odbijen kao neosnovan; stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade parničnih troškova plati 196.175,00 dinara u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 1021/15 od 29.10.2015. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Zaječaru P 1393/2013 od 07.04.2015. godine, u usvajajućem delu stava prvog izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje za veći iznos od 700.000,00 dinara do 1.000.000,00 dinara dosuđenog prvostepenom presudom sa zakonskom zateznom kamatom i u stavu drugom izreke i obavezana tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka plati 180.100,00 dinara u roku od 15 dana od prijema presude; stavom drugim izreke, u preostalom delu stava prvog izreke odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tužene i prvostepena presuda je u tom delu potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužilje delimično osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je ćerka pok. BB, biv. iz ..., rehabilitovanog rešenjem Višeg suda u Zaječaru Reh 54/12 od 21.12.2012. godine, jer je bez sudske ili administrativne odluke streljan iz ideoloških i političkih razloga i sahranjen u zajedničkoj grobnici sa još 25 žrtava partizanske lokalne vlasti. U vreme smrti oca tužilja je imala 7 godina i odrastala je u seoskoj sredini u porodičnom domaćinstvu sa majkom. Trpela je duševne bolove zbog streljanja oca i omalovažavanja sredine u kojoj je živela, a prema nalazu i mišljenju sudskog veštaka neuropsihijatra tužilja je zbog smrti oca 11 godina trpela duševne bolove jakog intenziteta, dve godine srednjeg intenziteta i nekoliko meseci slabog intenziteta.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sudovi su pravilnom primenom materijalnog prava iz člana 26. stav 4. Zakona o rehabilitaciji (''Službeni glasnik RS'' br. 92/2011), utvrdili da tužilja spada u krug lica koja imaju pravo na naknadu nematerijalne štete za duševne bolove zbog smrti rehabilitovanog lica, u skladu sa zakonom kojim se uređuju obligacioni odnosi i prvostepeni sud je primenom člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, odmerio visinu naknade štete od 1.000.000,00 dinara.

Međutim, drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i pogrešnom primenom člana 200. Zakona o obligacionim odnosima odmerio visinu naknade štete od 700.000,00 dinara.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda iznos dosuđen pobijanom odlukom za pretrpljene duševne bolove zbog smrti rehabilitovanog lica nije pravilno i adekvatno odmeren, zbog čega ne predstavlja pravičnu naknadu ovog vida nematerijalne štete. U konkretnom slučaju, otac tužilje je bio streljan iz ideoloških i političkih razloga bez sudske ili administrativne odluke, u vreme kada je tužilja imala 7 godina. Zbog smrti svog oca bila je omalovažavana u sredini u kojoj je živela i preko 11 godina je trpela duševne bolove. Pravična naknada nematerijalne štete, kao oblik otklanjanja štetnih posledica, obzirom da restitucija po prirodi stvari nije moguća, sastoji se u isplati sume novca kao satisfakciji za pretrpljenu nematerijalnu štetu, da bi se kod oštećenog uspostavila psihička i emotivna ravnoteža, koja je postojala pre štetnog događaja. Vrhovni kasacioni sud je cenio sve relevantne okolnosti koje utiču na odmeravanje visine naknade štete na osnovu člana 200. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, pre svega imajući u vidu godine starosti tužilje u vreme smrti njenog oca, kao i intenzitet i dužinu trajanja duševnih bolova, pa nalazi da je pravična novčana naknada za pretrpljene duševne bolove zbog smrti oca 1.000.000,00 dinara. Kako je pravnosnažnom presudom, zbog pogrešne primene materijalnog prava, tužilji dosuđen manji iznos, Vrhovni kasacioni sud je preinačio pobijanu odluku, tako što je odbio žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu u usvajajućem delu za ukupno 1.000.000,00 dinara.

Preko dosuđenog, a do traženog iznosa na ime naknade ovog vida nematerijalne štete tužbeni zahtev je neosnovan, jer dosuđivanje u većem iznosu ne bi odgovaralo značaju povređenog dobra i cilju kome naknada služi, što je od uticaja na određivanje visine štete, na osnovu člana 200. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima i revizija je u tom delu neosnovana.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 416. stav 1. i 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Odluka o troškovima postupka doneta je na osnovu člana 165. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić