Rev 4262/2021 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 4262/2021
15.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilja AA, BB, VV, GG i mal. DD, koju zastupa zakonski zastupnik EE, svih iz ..., selo ..., čiji je zajednički punomoćnik Đorđe Bendić, advokat iz ..., protiv tuženih ĐĐ, EE, ŽŽ i ZZ, svih iz ..., selo ..., čiji je zajednički punomoćnik Mersudin Alagić, advokat iz ..., radi utvrđenja nepostojanja prava službenosti prolaza, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 258/21 od 01.03.2021. godine, u sednici održanoj 15.09.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženih izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 258/21 od 01.03.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Priboju P 56/2018 od 28.10.2020. godine, stavom prvim i drugim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev, pa je utvrđeno da tuženi nemaju pravo službenosti prolaza putem koji se pruža preko njihovih poslužnih parcela br. .., .. i .. pravcem jugoistok-severozapad, u merama i granicama bliže određenim u ovom stavu izreke, koje parcele su upisane u LN .. KO ..., širine puta 3m, a vodi do povlasnih parcela tuženih ZZ i ŽŽ kat.parc. br. .., .. i .. upisane u LN .. KO .. i povlasne parcele tuženog ĐĐ kat.parc. br. .. upisane u LN .. KO ..., te je tuženima zabranjeno da prolaze spornim putem, dok je odbijen tužbeni zahtev u delu za širinu navedenog puta za još 1m. Stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev u odnosu na tuženu EE. Stavom četvrtim izreke obavezani su tuženi ĐĐ, ŽŽ i ZZ da tužiljama solidrano naknade troškove parničnog postupka od 794.750,00 dinara. Stavom petim izreke obavezane su tužilje da tuženoj EE solidarno naknade troškove postupka od 216.800,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž 258/21 od 01.03.2021. godine, stavom prvim izreke odbijene su žalbe tužilja i tuženih ĐĐ, ŽŽ i ZZ i potvrđena je prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavovima četvrtom i petom izreke prvostepene presude pa su obavezani tuženi ĐĐ, ŽŽ i ZZ da tužiljama solidarno naknade troškove parničnog postupka od 894.750,00 dinara, a tužilje su obavezane da tuženoj EE solidarno naknade troškove postupka od 8.725,00 dinara. Stavom trećim izreke odbačena je kao nedozvoljena žalba tužene EE izjavljena na stav prvi izreke prvostepene presude. Stavom četvrtim izreke odbijen je zahtev tužilja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja nepostojanja prava službenosti prolaza podneta je 16.03.2015. godine. U tužbi nije označena vrednost predmeta spora, niti je to učinjeno do okončanja postupka pred prvostepenim sudom ali je određena sudska taksa na tužbu i prvostepenu presudu od po 1.900,00 dinara.

U konkretnoj pravnoj stvari se radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na nenovčano potraživanje, pri čemu vrednost predmeta spora nije određena ni u tužbi, a ni tokom postupka, te da je taksa na tužbu i prvostepenu presudu određena u visini od po 1.900,00 dinara. Prema stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, kada vrednost predmeta spora nije označena u tužbi niti je označena ili utvrđena naknadno do pravnosnažnog okončanja postupka, vrednost predmeta spora se utvrđuje prema određenoj, odnosno naplaćenoj sudskoj taksi. Taksenom tarifom – tarifni broj 1. Zakona o sudskim taksama (''Sl. glasnik RS'' br. 28/94....95/18), propisano je da se taksa u iznosu od 1.900,00 dinara plaća za tužbu prema vrednosti predmeta spora do 10.000,00 dinara.

Imajući u vidu da je taksa na tužbu određena u iznosu koji odgovara vrednosti predmeta spora do 10.000,00 dinara, što predstavlja iznos koji ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedeni razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić