Rev 5040/2021 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5040/2021
22.12.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilja – protivtuženih AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Jasmina Vidanović, advokat iz ..., protiv tuženih – protivtužilja VV iz ... i GG iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Nebojša Petrović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o revizijama tužilja i tuženih, izjavljenim protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž broj 1715/21 od 08.06.2021. godine, u sednici održanoj 22.12.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJU SE kao nedozvoljene revizije tužilja i tuženih izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 1715/21 od 08.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu P 694/15 od 01.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilja da se utvrdi da deo katastarske parcele broj ..., u površini od 1115 m2 i deo katastarske parcele broj ... u površini od 795 m2 iz lista nepokretnosti broj ... KO ... – van varoš, ne predstavlja zaostavštinu pokojne DD, bivše iz ..., te da se utvrdi da su tužilje suvlasnici na delu katastarske parcele broj ... u površini od 1115 m2 i delu katastarske parcele broj ... u površini od 795 m2 iz lista nepokretnosti broj ... KO ... – van varoš, po osnovu ugovora o kupoprodaji zaključenog dana 10.02.1972. godine između sada pokojnog ĐĐ, čiji su naslednice tužene, s jedne strane, i sada pokojnog EE, čije su naslednice tužilje, s druge strane, i po osnovu održaja, kao i da se obavežu tužene da im ovo pravo svojine priznaju. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilja da im tužene naknade troškove parničnog postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je protivtužbeni zahtev tuženih da se utvrdi da je ugovor o kupoprodaji zaključen 10.02.1972. godine između ĐĐ i EE apsolutno ništav i da ne proizvodi pravno dejstvo, kao i da se utvrdi da su tužene na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju između pokojnog ĐĐ, kao davaoca izdržavanja i pokojne DD, kao primaoca izdržavanja, overenog pred Opštinskim sudom u Pirotu R 2222/73, kao jedine zakonske naslednice svog oca pokojnog ĐĐ, bivšeg iz ..., vlasnice 1/5, i to od po 1/10 svaka od celokupne nepokretne imovine koju je pokojna DD nasledila na osnovu ostavinskog rešenja O.br. 134/72 od 21.11.1973. godine, te da se tužene ovlašćuju da se na osnovu ove presude u Katastru mogu upisati kao vlasnice po 1/10 na katastarskim parcelama ... i ... KO ... – van varoš, a na račun imovine koja se vodi na pokojnu DD. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženih da im tužilje naknade troškove parničnog postupka. Stavom petim izreke, rešeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž broj 1715/21 od 08.06.2021. godine odbijene su kao neosnovane žalbe tužilja i tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda u Pirotu P 694/15 od 01.03.2021. godine.

Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu i to u delu kojim su odbijene njihove žalba, tužilje i tužene su blagovremeno izjavile revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljenih revizija u smislu člana 410 stav 2. tačka 5 Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 413 Zakona o parničnom postupku i utvrdio da nisu dozvoljene.

Tužilje su podnele tužbu 14.04.2015. godine, a tužene protivtužbu 05.12.2018. godine, radi utvrđenja. Vrednost predmeta spora po tužbi, kao i po protivtužbi je 10.000,00 dinara.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

S obzirom da je navedena vrednost predmeta spora kako po tužbi, tako i po protivtužbi ispod revizijskog cenzusa od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti iz člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, to revizije tužilja i tuženih nisu dozvoljene.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić