Rev 504/2020 3.1.4.16.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 504/2020
20.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Snežana Dunjić advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miljan Timotijević advokat iz ..., radi izdržavanja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 390/19 od 10.10.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 20.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž2 390/19 od 10.10.2019. godine u prvom i trećem stavu izreke i u tom delu predmet VRAĆA drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženog.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž2 390/19 od 10.10.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je odbijena kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Lazarevcu P2 190/18 od 03.04.2019. godine, ispravljena rešenjem Osnovnog suda u Lazarevcu P2 190/18 od 12.08.2019. godinem, u delu stava prvog izreke kojim je tuženi obavezan da tužilji na ime svog doprinosa za izdržavanje plaća 25% od zarade koju ostvaruje u „...“ ..., „...“ ... umanjene za poreze i doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, počev od 01.06.2017. godine pa ubuduće dok za to zakonski razlozi traju ili se uslovi ne promene, i to svakog prvog do 15-og u mesecu za prethodni mesec na ruke tužilje. Stavom drugim izreke, delimično je usvojena žalba tuženog i preinačena presuda Osnovnog suda u Lazarevcu P2 190/18 od 03.04.2019. godine, ispravljena rešenjem Osnovnog suda u Lazarevcu P2 190/18 od 12.08.2019. godine, u preostalom delu stava prvog izreke tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da sud obaveže tuženog da na ime svog doprinosa za izdržavanje plaća još 5% od zarade koju ostvaruje u „...“ ..., „...“ ... umanjene za poreze i doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje, počev od 01.06.2017. godine pa ubuduće dok za to zakonski razlozi traju ili se uslovi ne promene. Stavom trećim izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu - dela kojim je odbijena žalba tuženog i potvrđena presuda prvostepenog suda, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju tuženog.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tuženog osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je rođena ... godine i sve do juna 2017. godine živela je sa tuženim kojem je pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Lazarevcu P. 1180/02 od 28.02.2007. godine, kao maloletno dete, bila poverena na samostalno vršenje roditeljskog prava. Od juna 2017. godine tužilja živi sa majkom u zakupljenom stanu za koji je do maja 2018. godine plaćena zakupnina u iznosu od 140 evra, a od tada u visini od 200 evra mesečno. Tužilja je u školskoj 20../20.. godini upisala ... godinu studija na Fakultetu ... Univerziteta „...“ u ... - .... Školarina za tu školsku godinu iznosila je 1.200 evra. U sledećoj školskoj godini tužilja je upisala Univerzitet „...“ u ... - osnovne akademske studije na smeru ... . Školarina za tu školsku godinu iznosila je 1.500 evra. Tokom 2010. godine tužilja je obolela od ..., redovno odlazi na kontrole (kontrolnim pregledima ustanovljeno je da nije bilo epi napada - kriza od januara 2011. godine) i koristi propisanu terapiju. Tužilja povremeno - jednom nedeljno (za vikend) radi u ... u ... i tako ostvari dnevnicu u iznosu od 1.000,00 dinara. Tuženi je vlasnik kuće u ... iz koje se odselio tokom 2016. godine i preselio kod vanbračne partnerke. Zaposlen je i njegova mesečna zarada se kreće u rasponu od oko 89.000,00 dinara do oko 110.000,00 dinara. Minimalna suma izdržavanja u vreme presuđenja iznosila je 26.779,00 dinara.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja i nalazeći da isto nije bilo dovedeno u sumnju, drugostepeni sud je zaključio da tuženi ima obavezu izdržavanja u skladu sa članom 155. stav 2. Porodičnog zakona, pod uslovom da tužilja redovno izvršava školske obaveze, redovno polaže ispite i po isteku jedne školske godine upisuje narednu. S`tim u vezi, taj sud smatra da u ovom slučaju nisu osnovani navodi žalbe tuženog da je tužilja u dve školske godine upisala ... godinu studija i da nije dostavila dokaz da je položila makar jedan ispit, jer je tužilja u školskoj 20.../20...godinu izvršila promenu fakulteta a ta školska godina u vreme zaključenja glavne rasprave nije bila završena, tako da tuženi ima pravo da traži ukidanje izdržavanja ako tužilja u toj škoslkoj godini ne završi ... godinu studija i u sledećoj školskoj godini ne upiše ... godinu studija. Međutim, drugostepeni sud je delimično usvojio žalbu tuženog i visinu izdržavanja snizio na 25% od tužiočeve zarade, imajući u vidu potrebe tužilje za čije zadovoljavanje je neophodan iznos od 41.625,00 dinara mesečno - iznos minimalne sume izdržavanja uvećan za troškove školarine iskazane na mesečnom nivou, kao i visinu tužiočeve zarade.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, osnovano se revizijom tuženog ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Roditelji su nakon sticanja punoletstva dužni da izdržavaju svoje dete koje se redovno školuje i takva njihova obaveza traje do završetka školovanja u odgovarajućoj školi, odnosno fakultetu. U svakom slučaju, obaveza roditelja prestaje kada dete navrši 26. godinu života (član 155. stav 2. Porodičnog zakona). Izdržavanje punoletnog deteta koje se školuje uslovljeno je postojećim mogućnostima roditelja, i zato su roditelji u obavezi da se staraju o daljem školovanju i stručnom usavršavanju svoje punoletne dece u meri u kojoj to, po redovnom toku stvari, dopuštaju njihove materijalne mogućnosti. Za sticanje prava na izdržavanje nije bitan status deteta kao studenta (samofinansirajući ili finansiran iz budžeta), ali je bitna okolnost da se školovanje odvija kontinuirano i bez velikih prekida.

Naime, iz zakonske obaveze roditelja da prema svojim mogućnostima izdržavaju dete koje do punoletstva nije završilo školovanje, do isteka vremena trajanja školovanja u odgovarajućoj školi, odnosno fakultetu, proizilazi i obaveza punoletnog deteta da na vreme izvršava svoje školske obaveze, da redovno prijavljuje i polaže ispite i da po isteku jedne školske godine upisuje narednu godinu školovanja - studija, osim ako iz opravdanih razloga nije u tome sprečeno. Ove dve obaveze se, po pravilu uzajamno uslovljavaju, tako da bez izvršenja obaveza u odnosu na redovno školovanje od strane punoletnog deteta ne može stajati ni obaveza roditelja da, u smislu člana 155. stav 2. Porodičnog zakona, punoletnom detetu plaća izdržavanje osim ako je do produženog školovanja došlo iz opravdanih razloga. Pošto se radi o faktičkom pitanju, ove činjenice se u svakom konkretnom slučaju moraju utvrđivati i to primenom istražnog načela predviđenog Porodičnim zakonom u svim sporovima iz porodičnih odnosa.

U ovom slučaju, drugostepeni sud obavezu tuženog da izdržava tužilju dovodi u vezu sa tužiljinom dužnošću da redovno izvršava školske obaveze, redovno polaže ispite i da po isteku jedne školske godine upisuje narednu. Ipak, taj sud smatra neosnovanim žalbene navode tuženog da njegova obaveza izdržavanja ne postoji upravo zato što tužilja ne ispunjava svoje školske obaveze, iako nije utvrđeno da li je tužilja u školskoj 20.../20... godinu prijavljivala ispite na fakultetu koji je upisala i da li je položila neki od prijavljenih ispita, razloge zbog kojih je po završetku te školske godine upisala drugi fakultet (isti studijski program) i da li je u toj školskoj godini prijavila i položila neke ispite.

Iz navedenih razloga, drugostepena presuda je morala biti ukinuta u pobijanom delu i u tom delu predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi tuženog.

U postupku ponovnog odlučivanja o izjavljenoj žalbi drugostepeni sud će, vodeći računa o članu 387. stav 1. u vezi člana 383. stav 4. ZPP, utvrditi navedene činjenice kao bitne za pravilnu primenu materijalnog prava i zakonitu odluku o tužbenom zahtevu.

Ukinuta je i odluka o troškovima drugostepenog postupka jer zavisi od odluke po žalbi.

Shodno izloženom, na osnovu člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić