Rev 5389/2019 3.1.2.5.8

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5389/2019
22.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju JP Beograd, protiv tuženog AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Nebojša Japundža, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4307/2019 od 13.06.2019. godine, u sednici veća od 22.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4307/2019 od 13.06.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 6412/17 od 06.02.2019. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužioca pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime duga isplati 23.238.870,08 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos glavnog duga od 11.289.469,53 dinara od 11.09.2018. godine do isplate u roku od 15 dana po prijemu presude pod pretnjom izvršenja. Prigovor litispendencije istaknut od tuženog je odbijen, a tuženi obavezan da tužiocu na ime troškova postupka isplati 205.540,00 dinara u roku od 15 dana po prijemu presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4307/2019 od 13.06.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 6412/17 od 06.02.2019. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju iz svih zakonom propisanih razloga.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 18/20) Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a povreda postupka na koju se ukazuje revizijom – nerazumljivost drugostepene presude nije osnov za izjavljivanje revizije po članu 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je sa tuženim zaključio ugovor o naknadi za uređenje građevinskog zemljišta za izgradnju poslovnostambenog objekta 01.07.2008. godine kojim je predviđen ukupan iznos naknade koju tuženi treba da isplati tužiocu od 10.994.611,83 dinara. Tuženi se opredelio da obavezu plati u 60 mesečnih rata, tako što prva rata iznosi 10% odnosno 1.099.461,00 dinara i isplaćuje se u roku od 15 dana od dana obračuna, tj. do 04.07.2008. godine, a preostalu obavezu od 9.895.151,00 dinar će platiti u 59 mesečnih rata od po 167.714,42 dinara najkasnije do 15. u mesecu počev od 01.08.2008. godine, a zaključno sa 15.06.2013. godine sa pripadajućom valorizacijom prema pokazateljima rasta cena na malo koje objavljuje Zavod za informatiku i statistiku Gradske uprave od dana obračuna do dana dospeća svake rate. S obzirom da tuženi nije uredno ispunjavao svoje ugovorne obaveze tužilac je podneo tužbu Prvom osnovnom sudu u Beogradu radi naplate preostalog duga, a taj sud se oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio Višem sudu u Beogradu zbog vrednosti predmeta spora. Taj sud je preko veštaka odgovarajuće struke utvrdio visinu potraživanja i to kako glavnog duga tako i kamate, pa s obzirom da je našao da je prigovor zastarelosti potraživanja koje je tuženi istakao neosnovan zahtev je usvojen, a što je prihvatio i drugostepeni sud.

Zakon o obligacionim odnosima u svojim načelima i to u članu 17. stav 1. je propisao da su strane u obligacionim odnosima dužne da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje. S obzirom da su nižestepeni sudovi nesumnjivo utvrdili da su stranke bile u ugovornom odnosu po kome je tuženi imao novčanu obavezu prema tužiocu i da tu novčanu obavezu nije u potpunosti izvršio, shodno napred navedenim odredbama zakona tuženi je dužan da tužiocu dugovani iznos isplati. Visina duga je utvrđena ekonomsko-finansijskim veštačenjem pri čemu je veštak najpre, u skladu sa ugovorom izvršio valorizaciju dugovanih rata stopom rasta cena na malo do momenta njene dospelosti, a nakon toga na tako utvrđeni iznos rate je računata zakonska zatezna kamata što je u skladu sa ugovorom, a takođe i sa članom 277. stav 1. ZOO. Veštak je pravilno u postupku naveo da valorizacija i zatezna kamata nisu iste kategorije jer valorizacija služi radi očuvanja supstance u uslovima porasta cena na malo što je ugovorom utvrđeno kao korektivni osnov a kamata je obaveza koja proističe iz zadocnjenja sa izmirenjem novčane obaveze. Pri tome, veštak kamatu nije računao komfornom metodom već metodom prostog interesnog računa.

Kada se sve napred navedeno ima u vidu, onda se ne mogu prihvatiti navodi iz revizije da je potraživanje zastarelo jer se u konkretnom slučaju ne radi o povremenim potraživanjima iz člana 372. ZOO već se radi o potraživanju koje zastareva u opštem roku zastarelosti po članu 371. ZOO.

S obzirom da se ni ostalim navodima iz revizije ne dovodi u sumnju pravilnost nižestepenih odluka, to je i odlučeno kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić