Rev 5503/2021 3.1.2.13.1.3; zatezna kamata; 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5503/2021
06.10.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Danijele Nikolić, Katarine Manojlović Andrić, Marine Milanović i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Vuletić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Privrednog suda u Subotici, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tužilje koja je izjavljena protiv presude Višeg suda u Subotici Gžrr 670/20 od 14.05.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 06.10.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Subotici Gžrr 670/20 od 14.05.2021. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Subotici Gžrr 670/20 od 14.05.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici Prr1 350/19 od 25.05.2020. godine, stavom prvim izreke je konstatovano da se tužbeni zahtev delimično usvaja. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade imovinske štete po osnovu povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 27.553,75 dinara na ime glavnog duga i iznos od 70.932,90 dinara na ime kamate obračunate na glavni dug do dana 11.05.2009. godine, sve u roku od 8 dana od dana po pravosnažnosti presude. Stavom trećim izreke, u preostalom delu tužbeni zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 70.932,90 dinara, za period od 11.05.2009. godine do isplate, zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 27.553,75 dinara za period od 11.05.2009. godine do isplate kao i zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 3.977,85 dinara ( deo potraživanja koje je isplaćeno) za period od 11.05.2009. godine do dana pravosnažnosti rešenja o glavnoj deobi od 30.08.2019. godine se odbija. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 23.400,00 dinara u roku od 8 dana od pravnosnažnosti presude, a u slučaju docnje sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do dana isplate, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom petim izreke zahtev tužene za naknadu troškova je odbijen.

Presudom Višeg suda u Subotici Gžrr 670/20 od 14.05.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijene su žalbe tužilje i tužene i presuda Osnovnog suda u Subotici Prr1 350/19 od 25.05.2020. godine je potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 14.400,00 dinara, a stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 12.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuztno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, s obzirom na to da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i potrebe novog tumačenja prava. Ovog s toga što je pobijanom pravnosnažnom presudom odlučeno o naknadi imovinske štete kojom je utvrđeno da je tužbeni zahtev osnovan u pogledu glavnog potraživanja, a delimično osnovan u pogledu potraživanja zakonske zatezne kamate na iznos glavnog potraživanja, te su o ovom pravu tužilje nižestepeni sudovi odlučili primenom odgovarajućih odredabi materijalnog prava, jer pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a odluka je u skladu sa pravnim stavom izraženim u rešenju Vrhovnog kasacionog suda Rev 3570/2020 od 18.10.2020. godine, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj parnici je podneta dana 13.03.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 102.465,00 dinara.

Odredbom člana 28. stavom 1. ZPP propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo merodavna vrednost glavnog zahteva. Stavom 2. istog člana propisano je da kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja, kao i troškovi postupka se ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev. Pod glavnim zahtevom u smislu citiranog člana, podrazumeva se zahtev stranke zbog kog se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili u vezi sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno portaživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.

U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv drugostepene odluke u delu kojim je odlučeno o kamati na glavni dug. Odluka o zateznoj kamati je odluka o sporenom potraživanju i shodno članu 28. stav 2. ZPP ne uzima se u obzir prilikom određivanja vrednosti predmeta spora merodavne za dozvoljenost revizije, pa u ovom slučaju revizija nije dozvoljena, s obzirom da je izjavljena protiv odluke o kamati kada revizija nije dozvoljena prema vrsti odluke koja se njom pobija, shodno članu 403.ZPP u vezi sa članim 28.stav 1. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Branka Dražić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić