Rev 5765/2020 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 5765/2020
27.01.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilaca AA, mal. BB i mal. VV iz ..., čiji je zakonski zastupnik majka AA, a punomoćnik Predrag Filipović advokat iz ..., protiv tuženog GG iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 1360/2019 od 03.06.2020. godine, u sednici veća održanoj 27.01.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 1360/2019 od 03.06.2020. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Višeg suda u Šapcu Gž 1360/2019 od 03.06.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Loznici P 246/15 od 21.05.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima kao solidarnim poveriocima na ime zakonske zatezne kamate na dospele i plaćene iznose doprinosa za mesečno izdržavanje u periodu od 21.12.2009. godine do 27.12.2011. godine isplati iznos od 187.397,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 11.03.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca da se obaveže tuženi da im kao solidarnim poveriocima na ime zakonske zatezne kamate na dospele, a neplaćene iznose doprinosa za mesečno izdržavanje u periodu od 21.12.2009. godine do 27.12.2011. godine plati iznos od 6.286,50 dinara, sa daljom zakonskom zateznom kamatom od 11.03.2017. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da na ime troškova parničnog postupka isplati tužiocima iznos od 369.145,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, a odbijen je zahtev za kamatu od presuđenja 21.05.2019. godine i za naknadu troškova preko dosuđenog do traženog iznosa od 792.892,00 dinara sa kamatom od 21.05.2019. godine do isplate.

Presudom Višeg suda u Šapcu Gž 1360/2019 od 03.06.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilaca i navedena prvostepena presuda je potvrđena u stavu drugom izreke i odbijajućem delu stava trećeg izreke.

Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilaca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su preko punomoćnika advokata blagovremeno izjavili reviziju, kojom navedenu presudu pobijaju u stavu drugom i odbijajućem delu stava trećeg izreke, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 87/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu, ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilaca kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu citirane odredbe člana 404. ZPP.

Revizija se odnosi na pravnosnažnu presudu o odbijenom zahtevu za isplatu obračunatog nominalno iskazanog iznosa kamate na nenaplaćene mesečne iznose doprinosa za zakonsko izdržavanje od 21.12.2009. godine do 27.12.2011. godine. O tom delu tužbenog zahteva je odlučeno uz jasno izražen stav nižestepenih sudova da dok se glavno potraživanje ne izmiri kamata ne može da se obračunava u apsolutnom iznosu za određeni vremenski period i da se posebno utuži. Iznetim stavom nije odstupljeno od sudske prakse. Saglasno odredbi člana 272. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, obračunata kamata može da predstavlja samostalno potraživanje tek po isplati glavnog duga. Kamata ima karakter sporednog potraživanja, pa tek po izmirenju glavnog novčanog potraživanja, ukoliko istovremeno nije plaćena i do tada dospela zatezna kamata, zatezna kamata se osamostaljuje i tada se može utužiti kao samostalno novčano potraživanje.

U reviziji se ne konkretizuje pravno pitanje za razmatranje kroz institut izuzetne dozvoljenosti revizije, ne prilažu se pravnosnažne presude iz kojih bi proizilazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjenično-pravnoj situaciji, odnosno odluke zasnovane na stavu drugačijem od primenjenog u konkretnom slučaju, a koje bi potrepile navod revizije o potrebi ujednačavanja sudske prakse. Stoga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu ujednačavanja sudske prakse.

U obrazloženjima pobijanih presuda izneti su pravni razlozi na kojima su zasnovane u primeni materijalnog prava, tako da ne postoji ni potreba za novim tumačenjem prava. Iz navoda revizije ne proizilazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i na osnovu člana 404. ZPP odlučio je kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da su sporovi male vrednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da u postupcima u sporovima male vrednosti protiv odluke drugostepenog suda revizija nije dozvoljena.

U konkretnom slučaju, tužba radi isplate podneta je 13.02.2012. godine, vrednost predmeta spora iznosi 193.683,50 dinara, radi se o sporu male vrednosti, te revizija tužilaca nije dozvoljena prema članu 479. stav 6. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić