
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8625/2024
10.07.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Branislava Bosiljkovića i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik dr Vladimir Borovac, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Đorđević, advokat iz ... i Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Visoki savet sudstva koju zastupa Državni pravobranilac iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5315/23 od 23.11.2023. godine, u sednici održanoj 10.07.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5315/23 od 23.11.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5315/23 od 23.11.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 58335/21 od 02.12.2022. godine, ispravljena rešenjem istog suda pod istim brojem od 23.05.2023. godine, stavom prvim izreke dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obavežu tuženi da joj na ime naknade materijalne štete solidarno isplate novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa pa do isplate, bliže navedene u ovom stavu. Stavom trećim izreke obavezana je tužilja da prvotuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 117.750,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti pa do isplate. Dopunskim rešenjem istog suda pod istim brojem od 23.05.2023. godine tužilja je obavezana da tuženoj Republici Srbiji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 69.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti pa do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5315/23 od 23.11.2023. godine odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom i trećem izreke kao i dopunsko rešenje prvostepenog suda. Stavom drugim izreke odbijen su zahtevi tužilje i tužene Republike Srbije za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava prava s predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br. 10/23), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. stav 1. ZPP jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Predmet tražene pravne zaštite, o kome je odlučeno pobijanom presudom, je naknada štete zbog nepravilnog i nezakonitog rada tuženih u parnici Višeg suda u Beogradu P 45/13. U ovoj parnici, koja je započeta tužbom VV i GG protiv tuženog DD, vlasnika Agencije „Kondor“ radi utvrđenja ništavosti izjave i naknade štete, nakon smrti tuženog DD kao tužena označena je ovde tužilja, kao njegova naslednica. Pošto njeno prebivalište ni boravište nije bilo poznato, Viši sud u Beogradu joj je postavio privremenog zastupnika, ovde tuženog advokata BB. O zahtevu tužilje nižestepeni sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava iz članova 154. stav 1, 155, 172. stav 1. i 376. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o advokaturi i Kodeksa profesionalne etike advokata, koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz više odluka ovog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Zbog toga ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa niti u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Ukazivanje u reviziji na praksu Evropskog suda za ljudska prava ne ukazuje nužno na potrebu za novo tumačenje prava i razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa jer se odgovornost za štetu zbog propusta, odnosno delovanja trećeg lica utvrđuje u konkretnoj parnici na osnovu činjeničnog stanja koje ne može biti predmet pobijanja, odnosno razlog za izuzetnu dozvoljenost revizije. Stoga po oceni ovog suda nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP za dozvoljenost odlučivanja o posebnoj reviziji tužilje zbog čega je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Tužba za naknadu štete podneta je 21.11.2018. godine, a preinačena 26.08.2020. godine. Vvrednost predmeta spora opredeljena je iznosom od 1.661.471,88 dinara.
Imajući u vidu da se u konretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužilje nije dozvoljena primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP zbog čega je na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
