Rev 9369/2024 3.19.1.26.1.3; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9369/2024
27.02.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, dr Ilije Zindovića, Gordane Komnenić i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojana Đaković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije i Republičkog hidrometeorološkog zavoda, koje zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Zrenjaninu, radi naknade materijalne štete, odlučujući o reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 262/24 od 12.03.2024. godine, u sednici veća održanoj 27.02.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženih izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 262/24 od 12.03.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženih izjavljena protiv presude Višeg suda u Pančevu Gž 262/24 od 12.03.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu P 710/23 od 25.12.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je subjektivno preinačenje tužbe iz podneska od 11.07.2023. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen preinačeni tužbeni zahtev pa su solidarno obavezani tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete isplate iznos od 80.770,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do konačne isplate. Stavom trećim izreke, u preostalom delu, od dosuđenog iznosa na ime naknade materijalne štete od 80.770,00 dinara, do traženog iznosa od 321.336,65 dinara, tužbeni zahtev je sa traženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana nastanka štete do isplate, kao i u pogledu sporednog potraživanja zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnog zahteva koja je tražena od dana nastanka štete do dana presuđenja, odbijen kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu nadoknade troškove postupka u iznosu od 106.220,20 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Višeg suda u Pančevu Gž 262/24 od 12.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženih i potvrđena prvostepena presuda u pobijanom stavu prvom, drugom i četvrtom izreke presude. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi su blagovremeno izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. stav 1. ZPP.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom obavezani su tuženi da tužiocu naknade materijalnu štetu koju je pretrpeo na svojim objektima u Pančevu, usled elementarne nepogode – grada i oluje dana 20.06.2016. godine. Tuženi su odgovorni za nastalu štetu, jer su propustili da uspostave funkcionisanje sistema protivgradne zaštite na način da isti bude efikasan i efektivan, na koji način bi se šteta smanjila da su preduzete adekvatne mere u skladu sa situacijama i obavezama koje imaju u skladu sa Zakonom o ministarstvima, Zakonom o odbrani od grada, Uredbom o radu i mreži radarskih centara u sistemu odbrane od grada i utvrđivanju lokacija radarskih centara i zaštitnih zona tih centara, kao i odgovarajućih odredaba Zakona o obligacionim odnosima navedeni u pobijanoj odluci, sa kojih razloga je tužbeni zahtev usvojen i obavezani tuženi da solidarno tužiocu naknade štetu.

Ovakva odluka nije u suprotnosti sa sudskom praksom revizijskog suda, izraženom u istovetnom činjenično-pravnom sporu, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. U revizijskim odlukama je izražen stav da grad ne predstavlja višu silu da bi tuženi bili oslobođeni odgovornosti po članu 177. ZOO, jer se pojava gradonosnih oblaka može u meteorološkom smislu predvideti i šteta u pretežnom delu sprečiti, pa na drugačije odlučivanje ne utiče ni pozivanje na odluku Apelacionog suda u Beogradu Gž 3754/22.

Iz navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, te je Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je stanovio da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 12.06.2019. godine, a vrednost pobijanog dela predmeta spora je 80.770,00 dinara.

Imajući u vidu da se radi o sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković