Rev 9447/2022 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9447/2022
03.04.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., BB iz ..., VV iz ... i GG iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Mirko Đorđević, advokat iz .., protiv tužene Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, JP Beograd, koju zastupa Gradsko pravobranilaštvo Grada Beograda, radi utvrđenja i sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4656/21 od 13.10.2021. godine, u sednici održanoj 03.04.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužene, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4656/21 od 13.10.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P 84/17 od 05.07.2018. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe iz podneska tužilaca od 22.11.2017. godine. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je ništav ugovor broj 35031/440218-II-3 od 21.07.2006. godine, zaključen između tužene Direkcije za građevinsko zemljište i izgradnju Beograda, JP Beograd i tužilaca AA, BB, VV i GG, svi iz ... . Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocima na ime stečenog bez osnova isplati iznos od 4.901.345,24 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23.04.2007. godine do isplate, i to tako što će po 1/2 dosuđenog iznosa uplatiti tužiocima BB i VV. Stavom četvrtim izreke, rešeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4656/21 od 13.10.2021. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u delu stava trećeg izreke kojim je obavezana tužena da tužiocima BB, VV i GG, na ime stečenog bez osnova, isplati iznos od 4.901.345,24 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 21.04.2011. godine do isplate i to tako što će po polovinu dosuđenog iznosa uplatiti tužiocima BB i VV, a preinačena u preostalom delu stava trećeg izreke, tako što je odbijen, kao neosnovan zahtev tužilaca za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 4.901.345,24 dinara za period od 23.04.2007. godine do 21.04.2011. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), i utvrdio da je ista nedozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovisnkopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi utvrđenja i sticanja bez osnova podneta je od strane više tužilaca 21.04.2011. godine, a preinačena podneskom od 22.11.2017. godine. Tužioci se nalaze u položaju formalnih suparničara, saglasno članu 205. stav 1. tačka 2. ZPP, sa kojih razloga se vrednost predmeta spora određuje prema vrednosti glavnog zahteva svakog tužioca zasebno, a najviša pojedinačno tražena vrednost glavnog zahteva, u ovom slučaju je 2.450.672,62 dinara, odnosno 20.635,07 evra na dan preinačenja tužbe. Naime, pravnosnažnom presudom donetom u drugom stepenu, odbijena je, kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u delu stava trećeg izreke kojim je obavezana tužena da tužiocima BB, VV i GG na ime stečenog bez osnova isplati iznos od 4.901.345,24 dinara, sa kamatom od 21.04.2011. godine do isplate i to tako što će po polovinu dosuđenog iznosa uplatiti tužiocima BB i VV, iz čega sledi da je tužena obavezana da tužiocima BB i VV isplati iznos od po 2.450.672,62 dinara. Kako navedeni iznos ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to sledi da je revizija tužene nedozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 413. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić