Rev 9470/2022 3.1.4.16.4; izdržavanje deteta

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 9470/2022
06.10.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Vesne Stanković i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa Katarina Mijić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Vera Milošević, advokat iz ..., radi ukidanja izdržavanja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 101/22 od 17.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 06.10.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž2 101/22 od 17.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Prvim stavom izreke presude Osnovnog suda u Zaječaru P2 328/21 od 29.10.2021. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo utvrđenje prestanka obaveze izdržavanja tužioca prema tuženoj počev od podnošenja tužbe dana 22. 12.2020. godine, pa do ...2021. godine, koja obaveza izdržavanja je ustanovljena prvim stavom izreke presude Osnovnog suda u Zaječaru P2 424/14 od 24.02.2015. godine prema kojoj je tužilac izdržavanju tužene obavezan da doprinosi iznosom od 32% svoje mesečne zarade, umanjene za poreze i doprinose za obaveze socijalnog osiguranja. Drugim stavom izreke obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 81.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž2 101/22 od 17.03.2022. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Zaječaru P2 328/21 od 29.10.2021. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 8. ZPP i zbog pogrešne primene materijalnog prava. Protivno navodima revizije tokom drugostpenog postupka nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi sa članom 8. ZPP imajući u vidu činjenicu da je ocena dokaza u nadležnosti suda, a ne parničnih stranaka koje dokaze tumače prema sopstvenom nahođenju.

Ispitujući pobijanu reviziju u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20) u vezi sa članom 202. Porodičnog zakona, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postpuku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Zaječaru P2 424/14 od 24.02.2015. godine tužilac je obavezan da na ime svog doprinosa za izdržavanje tužene po osnovu redovnog školovanja plaća po 32% mesečne zarade, umanjene za poreze i doprinose za obavezno socijalno osiguranje. Tužena je školske 2013/2014 godine upisala ... fakultet Univerziteta u Beogradu, a od 2015/16 školske godine samofinansirajući je student ... fakultata Univerziteta u Novom Sadu. Zakonska obaveza izdržavanja tužene prestala je navršenjem 26. godine života dana ...2021. godine, što je utvrđeno pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Zaječaru P2 404/20 od 27.05.2021. godine. Prestanak svoje obaveze tužilac je tražio sa obrazloženjem da tužena nije redovno izvršavala svoje studentske obaveze, da ne studira redovno, jer je zaposlena u Udruženju „VV“, gde ostvaruje zaradu. Osim toga, tužilac je otac dvoje maloletne dece, GG rođene 2016. godine i DD rođenog 2019. godine. Iz uverenja fakultata utvrđeno je da je na prvoj godini tužena položila 14 ispita, na drugoj godini 6 ispita, na trećoj godini 2 ispita sa prosečnom ocenom 8,18, a sa ... fakultata Univerziteta u Beogradu priznato joj je 9 položenih ispita, tako da je od 180 bodova ostvarila 144 ESP boda. U školskoj 2020/21 godini tužena je polaganjem tri pismena dela ispita ostvarila uslov za izlazak na njihov usmeni deo i sa ocenom 10 položila je jedan usmeni ispit. Na završnoj trećoj godini studija tužena je 2019/20 i 2020/2021 školske godine zbog infekcije digestivnog trakta i infekcije virusom „Covid 19“ imala mirovanje studija. U okviru Udruženja „VV“, kao nevladine neprofitne organizacije iz oblasti ..., tužena ne ostvaruje zaradu, a službena putovanja finansira to udruženje.

Na osnovu izloženog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su ocenili da je u periodu od 22.12.2020. godine do kraja aprila 2021. godine tužena bila redovni student i da je izvršavala svoje studentske obaveze, iz kog razloga su shodno članu 155. stav 2. i 4. Porodičnog zakona ocenili da nisu ispunjeni uslovi za usvajanje istaknutog tužbenog zahteva.

Prema oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtevu tužioca.

Članom 155. stav 2. Porodičnog zakona propisano je da punoletno dete, koje se redovno školuje, ima pravo na izdržavanje od roditelja srazmerno njihovim mogućnostima, a najkasnije do navršene 26. godine života.

Članom 155. stav 4. Porodičnog zakona propisano je da punoletno dete nema pravo na izdržavanje ako bi prihvatanje njegovog zahteva za izdržavanje predstavljalo očiglednu nepravdu za roditelje, odnosno druge krvne srodnike.

Po oceni revizijskog suda, odlučujući o zahtevu tužioca za utvrđenje prestanka njegove obaveze izdržavanja, pobijanom odlukom pravilno su razmotrene sve bitne okolnosti za donošenje zakonite presude. Protivno revizijskim navodima nižestepenim odlukama pravilno je utvrđeno da je kontinuitet studiranja tužene bio narušen objektivnim razlozima, njenim zdravstvenim stanje i koje je dovelo do zastoja u polaganju ispita, a što ne ukazuje na ispunjenost zakonom propisanih uslova za prestanak obaveze tužioca da prema postojećoj pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Zaječaru P2 424/14 od 24.02.2015. godine i u periodu od 22.12.2020. godine do navršene 26. godine života tužene dana ...2021. godine, kao roditelj doprinosi njenom izdržavanju, s obzirom da stalnost studiranja nije narušena.

Kod materijalno pravne argumentacije date u kontekstu utvrđenog činjeničnog stanja, tužiočevi revizijski navodi ocenjeni su kao neosnovani i sa stanovišta primene citirane odredbe člana 155. stav 4. Porodičnog zakona.

Tužiočeva argumentacija kojom se u sumnju dovodi utvrđeno činjenično stanje, ni sa izuzetkom predviđenim članom 403. stav 2. ZPP, ne predstavlja revizijske navode dozvoljene u smislu člana 407. stav 2. ZPP.

Pravilnom primenom člana 153. stav 1. člana 154. stav 1. ZPP odlučeno je o troškovima parničnog postupka.

Na osnovu izloženog Vrhovni kasacioni sud je shodno članu 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci ove presude.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić