
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 982/2016
17.08.2017. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vojislav Seležan, advokat iz ..., protiv tuženih BB iz ..., VV i GG, obojica iz ..., vlasnika ortačke radnje za malterisanje „DD“ iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Stokić, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3368/15 od 03.02.2016. godine, u sednici veća održanoj 17.08.2017. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3368/15 od 03.02.2016. godine, ispravljene rešenjem od 23.02.2016. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici P 19/13 od 19.05.2015. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je ništav ugovor o kupoprodaji nepokretnosti zaključen 05.10.2012. godine između tuženog BB kao prodavca i tuženih VV i GG kao kupaca, overen pred Osnovnim sudom u Sremskoj Mitrovici Ov. ..., za nekretnine upisane u list nepokretnosti ... KO ..., navedene izrekom, sa upisanim teretom založnim pravom prvog reda na osnovu rešenja Opštinskog suda u Staroj Pazovi I 453/05 od 28.05.2005. godine, a radi obezbeđenja potraživanja ĐĐ ... u iznosu od 35.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu na dan isplate i da se naloži Službi za katastar nepokretnosti ... da izvrši uspostavu pređašnjeg zemljišno knjižnog stanja, što bi tuženi bili dužni da priznaju i trpe i da se tuženi obavežu da tužilji naknade parnične troškove u iznosu od 631.500,00 dinara. Stavom drugim izreke tužilja je obavezana da tuženima naknadi parnične troškove u iznosu od 278.250,00 dinara dok je u preostalom delu zahtev tuženih za islatu parničnih troškova odbijen kao neosnovan. Stavom trećim izreke tuženi su obavezani da tužilji na ime parničnih troškova solidarno isplate 46.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3368/15 od 03.02.2016. godine, koja je ispravljena rešenjem tog suda od 23.02.2016. godine, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv drugostepene presude, tužilja je blagovremeno preko punomoćnika izjavila reviziju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u nižestepenim presudama je pravilno primenjeno materijalno pravo, čl. 280. – 285. Zakona o obligacionim odnosima, kada je tužbeni zahtev tužilje odbijen kao neosnovan. Utvrđeno je da je tužilja sa tuženim BB pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu zaključila poravnanje P 91322/10 od 01.11.2011. godine, kojim se tuženi obavezao da tužilji isplati 868.338,00 dinara i 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti u roku od 45 dana od zaključenja poravnanja, a po isteku tog roka sa zakonskom zateznom kamatom, kao i troškove postupka. S obzirom da tuženi nije izvršio svoju obavezu, tužilja je 13.01.2012. godine podnela predlog za izvršenje plenidbom novčanih sredstava sa njegovog računa, a s obzirom da na računu nije bilo sredstava, tužilja je tražila naplatu potraživanja prodajom nekretnine izvršnog dužnika upisane u list nepokretnosti ... KO ... . Tuženi BB je dana 05.10.2012. godine svoju nepokretnost prodao tuženima po ceni od 216.000 evra, a ugovorena je sukcesivna isplata kupoprodajne cene. Sporna nepokretnost je prodata na javnoj prodaji održanoj 03.10.2013. godine, u izvršnom postupku radi naplate iznosa od 35.000 evra založnog poverioca „ĐĐ“ i tužilje radi naplate njenog dospelog potraživanja. Nekretnina je kupljena za iznos od 2.439.327,13 dinara, čime je namiren založni poverilac „ĐĐ“ sa oko 23.000 evra, a ostatak duga od oko 12.000 evra prema toj banci preuzeli su tuženi, s obzirom da je kupac EE u izvršnom postupku kupio spornu nepokretnost novcem koji su mu dali tuženi, nakon čega je on nepokretnost poklonio tuženima.
Prema članu 280. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, smatra se da je pravna radnja preduzeta na štetu poverilaca ako usled njenog izvršenja dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje poveriočevog potraživanja. Članom 281. stav 1. tog zakona propisano je da se teretno raspolaganje može pobijati ako je u vreme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da preduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim poveriocima i ako je trećem licu sa kojim je ili u čiju je korist pravna radnja preduzeta, to bilo poznato ili moglo biti poznato.
Iz utvrđenog činjeničnog stanja i navedenih zakonskih odredaba proizilazi da je tužbeni zahtev tužilje neosnovan, s obzirom da je sporna nepokretnost tuženog BB prodata na javnoj prodaji od 03.10.2013. godine, za iznos od 2.439.327,13 dinara, koji iznos nije bio dovoljan ni za namirenje potraživanja založnog poverioca „ĐĐ“, u iznosu od 35.000 evra u dinarskoj protivvrednosti, pa se stoga ne može smatrati da sporni ugovor od 05.10.2012. godine, po kome su drugotuženi i trećetuženi osim kupovine nepokretnosti preuzeli dug prvotuženog prema banci, predstavlja pravnu radnju preduzetu na štetu tužilje kao poverioca, koja je onemogućila ispunjenje njenog potraživanja. Stoga se revizijom neosnovano ističe pogrešna primena materijalnog prava.
Navodima revizije osporava se utvrđeno činjenično stanje i ocena izvedenih dokaza, zbog čega se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. stav 1.ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 2. ZPP, bez detaljnog obrazlaganja revizijske odluke, s obzirom da se u reviziji ponavljaju žalbeni razlozi koje je drugostepeni sud pravilno ocenio, a obrazlaganjem revizijske odluke ne bi se postiglo novo tumačenje prava niti doprinelo ujednačenom tumačenju prava.
Predsednik veća - sudija
Snežana Andrejević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić