![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1042/2023
11.05.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Kitarović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2418/22 od 08.09.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 11.05.2023. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2418/22 od 08.09.2022. godine u stavovima prvom i šestom izreke.
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2418/22 od 08.09.2022. godine, u stavovima trećem, četvrtom i petom izreke, tako što se ODBIJA, kao neosnovana, žalba tužene i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 5601/21 od 30.11.2021. godine u delu stava prvog izreke za naknadu štete kojim je usvojen zahtev u iznosu od 1.485.793,84 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose kako je to određeno u tom stavu izreke, delu za uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na ovaj iznos i odluku o parničnim troškovima.
OBAVEZUJE SE tužena da tužilji na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 243.289,68 dinara, u roku od 8 dana.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 5601/21 od 30.11.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i tužena obavezana da tužilji na ime naknade štete zbog manje plaćenih plata za period od 01.09.2015. godine zaključno sa 28.02.2018. godine isplati iznos od 2.288.262,17 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 25-og u mesecu na pojedinačno označene iznose iz prethodnog meseca do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu preko dosuđenog do traženog iznosa glavnice od ukupno 2.473.533,04 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na razliku svakog mesečnog iznosa u visini i na način određen tim stavom izreke. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da za tužilju obračuna doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na iznose iz stava prvog izreke i uplati ih na račun Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja zaposlenih, prema stopi važećoj na dan uplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je traženo da tužena obračuna doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje na iznose iz stava drugog izreke, te da ih uplati na račun Republičkog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja zaposlenih. Stavom petim izreke, tužena je obavezana da tužilji nadoknadi parnične troškove u iznosu od 254.746,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2418/22 od 08.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavovima drugom i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u delu stavova prvog i trećeg izreke za pojedinačno označene iznose glavnice (ukupno 802.468,33 dinara) sa zakonskom zateznom kamatom, u visini i na način kako je to određeno tim stavom izreke. Stavom trećim izreke preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stavova prvog i trećeg izreke, tako što je odbijen tužbeni zahtev preko iznosa iz stava drugog izreke do iznosa dosuđenog prvostepenom presudom. Stavom četvrtim izreke preinačeno je rešenje o troškovima postupka u stavu petom izreke prvostepene presude i iznos dosuđen po tom osnovu snižen na 173.775,00 dinara. Stavom petim izreke, tužilja je obavezana da tuženoj nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 22.500,00 dinara. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv drugostepene presude u delu stavova prvog, trećeg, četvrtog, petog i šestog izreke, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred drugostepenim sudom, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije po članu 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena u delu stavova prvog i šestog izreke, a da je u preostalom delu dozvoljena i osnovana.
U sporovima iz radnog odnosa u kojima je predmet zahteva novčano potraživanje za dozvoljenost revizije je merodavan opšti režim za imovinsko pravne sporove iz člana 403. ZPP.
Po odredbi člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskorpavnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba je podneta dana 17.05.2018. godine, vrednost predmeta spora u pobijanom delu kojim je žalba tužilje odbijena i prvostepena presuda potvrđena, te odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka je po odredbama člana 28. ZPP 185.270,87 dinara, pa je odluka u stavu prvom izreke doneta na osnovu člana 413. ZPP.
U preostalom delu kojim je žalba usvojena i prvostepena presuda preinačena, revizija je dozvoljena po članu 403. stav 2. tačka 2. ZPP, pa je Vrhovni sud ispitao pobijanu presudu u ovom delu u smislu člana 408. ZPP i utvrdio da je revizija osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je rešenjem tužene, svog poslodavca od 02.02.2011. godine premeštena sa radnog mesta poslova ... na radno mesto poslova ... u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala. Na osnovu rešenja od 01.06.2012. godine u istoj službi stekla je zvanje glavnog policijskog inspektora. Predmetno potraživanje je obračunata razlika između plate po članu 18. stav 2. Zakona o organizaciji nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela („Službeni glasnik RS“, br. 42/2002... 32/13) i člana 2. Uredbe o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala i plate koja je tužilji isplaćena u spornom vremenskom periodu.
Prvostepeni sud je usvojio zahtev u visini razlike između dvostrukog iznosa osnovne plate koju je tužilja primala pre donošenja rešenja od 02.02.2011. godine, bez minulog rada, uz uvažavanje izmena uslova rada na koeficijent kao elementa za obračun osnovne plate i isplaćenih plata. Presudu je zasnovao na odredbama članova 164. Zakona o radu, te članova 154. i 172. Zakona o obligacionim odnosima.
Drugostepeni sud nije prihvatio obračun na kome je prvostepeni sud zasnovao presudu. Stanovišta je da tužilji pripada naknada štete u visini razlike između dvostrukog iznosa nominalne plate koju je primila u februaru mesecu 2011. godine i isplaćene plate, a za razliku tužbeni zahtev odbija.
Stanovište drugostepenog suda nije ispravno.
Na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 13.10.2020. godine usvojen je pravni stav o pravu na uvećanje plate zaposlenih u posebnim organizacionim jedinicama Ministarstva unutrašnjih poslova nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala i otkrivanje ratnih zločina, prema kome se na lica koja su pre stupanja na radu u službu bila radno angažovana odredba člana 18. stav 1. Zakona o organizaciji nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala ima primeniti tako, da svako uvećanje osnovne mesečne plate na ranijem radnom mestu posledično dovodi do uvećanja dvostrukog iznosa njegove osnovne plate u organizacionoj jedinici za suzbijanje organizovanog kriminala.
Prvostepeni sud je pravilno za polazište svoje presude uvažio obračun koji je izvršen u skladu sa navedenim pravnim stavom, pa je odluka u stavu drugom izreke doneta na osnovu člana 416. stav 1. ZPP.
Na osnovu članova 165. stav 2, 153. stav 2. i 154. ZPP, stavom trećim izreke odlučeno je troškovima postupka po reviziji. Tužilji su kao opravdani priznati troškovi obračunati na osnovicu koju čini iznos od 1.485.793,84 dinara, za koji je drugostepena presuda preinačena. Dosuđeni iznos čine nagrada za sastav revizije od 22.500,00 dinara, te sudske takse na reviziju u iznosu od 88.315,87 dinara i na ovu presudu u iznosu od 132.473,81 dinar.
Predsednik veća-sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić