Rev2 1051/2016 radno pravo; povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1051/2016
11.05.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Rade Babović, advokat iz ..., protiv tuženog ''BB'', sa sedištem u ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4724/2013 od 18.12.2015. godine, u sednici održanoj 11.05.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4724/2013 od 18.12.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 14416/10 od 20.03.2013. godine, odbijen je tužbeni zahtev radi utvrđenja da je rešenje tuženog br. ... od 30.08.2010. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, nezakonito i da se kao takvo poništi i obaveže tuženi da tužioca vrati na rad i rasporedi na poslove glavnog magacionera, kao i da tuženi naknadi tužiocu troškove parničnog postupka.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom Gž1 4724/2013 od 18.12.2015. godine, potvrdio prvostepenu presudu, a žalbu tužioca odbio kao neosnovanu.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, kako navodi, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Međutim, imajući u vidu obrazloženje revizijskih razloga, proizlazi da je jedini revizijski razlog, iz kog pobija pravnosnažnu presudu, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 125/04, 111/09), koje odredbe se primenjuju na osnovu člana 506. stav 2. sada važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede, koje bi eventualno uticale na pravilnost i zakonitost pobijane presude, revizijom se posebno ne ukazuje.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom nižestepenim presudama, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na neodređeno vreme, na poslovima glavnog magacionera, u čijem opisu radnog mesta je, između ostalog, propisano da je tužilac materijalno i finansijski zadužen i odgovoran za zalihe robe u magacinima tuženog. Nadležna komisija tuženog je u postupku za vanredni popis robe u magacinima, utvrdila manjak robe u iznosu od 11.133.989,72 dinara i višak robe u iznosu od 3.635.504,95 dinara i o tome sačinila izveštaj 11.08.2010. godine. Na inicijativu tužioca obavljena je provera izvršenog popisa za sporni period u 2010.godini, kako se u izveštaju navodi. Dana 10.07.2010. godine tužilac je iz magacinskog kruga tuženog izneo benzinsku kosilicu bez znanja i odobrenja v.d.generalnog direktora tuženog, radi posluge. Rešenjem tuženog br. ... od 30.08.2010. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu br. ... od 30.09.2008. godine, zbog toga što je svojom krivicom učinio povredu radnih obaveza i to nezakonito raspolaganje sredstvima usled čega je poslodavcu pričinjena veća materijalna šteta, saglasno članu 106.stav 1.tačka 4. Pravilnika o radu tuženog od 12.01.2010. godine i nezakonito raspolaganje i neovlašćena posluga sredstvima rada poslodavca koja su dostupna zaposlenom, saglasno članu 7. stav 3. tačka 13. Ugovora o radu od 30.09.2010. godine. U sprovedenom postupku tuženi je postupio saglasno odredbama članova 180. i 185. Zakona o radu.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja (koje se prema imperativnoj odredbi ZPP) revizijom ne može pobijati, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo, sadržano u odredbama članova 106. stav 1. tačka 4. Pravilnika o radu tuženog i 107. stav 2. tačka 13. Ugovora o radu parničnih stranaka, u vezi sa članovima 179. tačka 2. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'' br. 24/05), odbijanjem tužbenog zahteva tužioca.

Imajući u vidu navedeni opšti i pojedinačni akt kojima se, između ostalog, propisuju pravila o disciplini i ponašanju zaposlenih kod tuženog, proizlazi da je tužiocu otkazan ugovor o radu zbog toga što je svojom krivicom učinio povrede radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu i to nezakonito raspolaganje sredstvima, usled čega je poslodavcu pričinjena materijalna šteta i neovlašćena posluga sredstvima rada poslodavca. Tuženi je omogućio tužiocu da se izjasni o povredama koje su mu stavljene na teret i odgovorio na izjašnjenje tužioca, odnosno primedbe na zapisnik o kontroli robe, tako što je izvršena kontrola popisa, kojom nije utvrđeno drugačije činjenično stanje u magacinu, a teret dokazivanja tih činjenica je bio na tužiocu.

Iz svega navedenog sledi da je tužilac znao za povrede radne obaveze koje mu se stavljaju na teret i da je tokom sprovedenog dokaznog postupka imao mogućnost da sudu pruži dokaze na okolnosti koje u reviziji navodi, a koje vode drugačijem činjeničnom utvrđenju (da vanredan popis robe sadrži pogrešne podatke i da benzinska kosilica nije svojina tuženog), što tužilac nije učinio. Stoga, tužiočevo ponašanje predstavlja svakako akt grube nepažnje, što sve čini da je rešenje tuženog br. ... od 30.08.2010. godine, zakonito.

Navode revizije kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje Vrhovni kasacioni sud nije cenio, s obzirom da se revizija iz ovih razloga ne može izjaviti, primenom člana 398.stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga, primenom člana 405. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Snežana Andrejević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić