Rev2 1071/2022 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1071/2022
23.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Kitarović, advokat iz ..., protiv tužene Republika Srbija – Ministarstvo unutrašnjih poslova, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1259/20 od 10.09.2021. godine, u sednici održanoj dana 23.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1259/20 od 10.09.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1259/20 od 10.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3463/19 od 24.01.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i tužena obavezana da joj na ime manje isplaćene naknade plata za vreme trudničkog bolovanja, korišćenja godišnjeg odmora i porodiljskog odsustva za period od 01.11.2012. godine zaključno sa 30.11.2015. godine isplati novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom, bliže određene u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilji na iznose iz stava prvog izreke uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje RF PIO, Filijala za Grad Beograd, prema stopi važećoj na dan uplate. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 296.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1259/20 od 10.09.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom, drugom i trećem izreke, u delu kojim je tužena obavezana da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 296.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka iz stava trećeg izreke prvostepene presude, tako što je odbijen zahtev tužilje za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka za period od donošenja presude do izvršnosti. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu kojim je tužbeni zahtev usvojen, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Stavom 2. istog člana, propisano je da ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Pravnosnažnom presudom odlučeno je o potraživanju tužilje po osnovu naknade štete zbog manje ostvarene naknade plate za vreme održavanja dve trudnoće, korišćenja godišnjeg odmora, porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta, u periodu od 01.11.2012. godine zaključno sa 30.11.2015. godine, kao razliku između naknade plate isplaćene tužilji u utuženom periodu i naknade plate koju bi ostvarila da joj je za obračun naknade utvrđena plata u dvostrukom iznosu plate koja se obračunava i isplaćuje zaposlenom na odgovarajućem radnom mestu u sedištu MUP, u visini utvrđenoj na osnovu odgovarajućeg veštačenja, kao šteti koja je za tužilju nastala i za koju odgovara tužena, iz razloga navedenih u pobijanoj presudi. Tužilji je u obračunskom periodu koji se uzima kao osnovica za obračun naknade plate obračunavana i isplaćivana plata u iznosima nižim od pripadajućih po pravu na uvećanu platu kao zaposlene raspoređene u Jedinicu za finansijske istrage u sastavu Službe za borbu protiv organizovanog kriminala i od 26.12.2013.godine unapređene u zvanje mlađeg referenta I klase, o čemu su sudovi odlučili primenom materijalnog prava, s polazištem na članu 11. Zakona o finansijskoj podršci porodici sa decom koji je bio na snazi u utuženom periodu i u skladu sa sudskom praksom revizijskog suda i pravnim stavom u pogledu primene Uredbe o platama lica koji obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala („Službeni glasnik RS“ br. 14/03...114/14).

Revizijom se u suštini osporava utvrđenje o visini naknade, što predstavlja činjenično a ne pravno pitanje. Određeno se ne ukazuje na ispunjenost zakonom propisanih uslova za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije.

Shodno iznetom, Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene primenom člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu stava 2. istog člana odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 24.12.2015. godine, a preinačena 06.11.2018. godine. Vrednost predmeta spora u pobijanom delu iznosi 1.580.540,76 dinara i očigledno je niža od dinarske protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, te revizija nije dozvoljena prema cenzusu koji je propisan u citiranoj zakonskoj odredbi.

Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić