Rev2 120/2019 3.5.15.2 sporazum o prestanku radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 120/2019
20.02.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladan Selaković, advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ A.D.O ..., čiji je punomoćnik Vladislav Kostić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o sporazumnom prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3978/2017 od 09.08.2018. godine, u sednici veća održanoj 20.02.2020.godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3978/2017 od 09.08.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prijepolju P1 59/15 od 10.10.2017. godine, u stavu prvom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno je rešenje o sporazumnom prestanku radnog odnosa kod tuženog br. .. od 29.12.2014. godine, kao nezakonito. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilju vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je tužba povučena u delu koji se odnosi na isplatu naknade štete na ime izgubljene zarade za period u kome tužilja nije radila, kao i u delu koji se odnosi na uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na utvrđeni mesečni iznos izgubljene zarade tužilje, za period u kome tužilja nije radila, od 01.01.2015. godine do stupanja na rad tužilje. Stavom četiri izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškova parničnog postupka u iznosu od 88.500,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3978/17 od 19.08.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu i dozvoljenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući pobijanu drugostepenu presudu u granicama odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11...87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje, što prema odredbi člana 407. stav 2. ZPP ne predstavlja dozvoljeni revizijski razlog.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je sa tuženim zaključila ugovor o radu na neodređeno vreme, br. .. od 16.07.2014. godine, radi obavljanja poslova ,,akviziter V“, sa punim radnim vremenom, a zatim 26.09.2014. godine aneks 1 navedenog ugovora. Tužiljino radno mesto je bilo u poslovnoj jedinici tuženog u ... . Tužilja je kod tuženog neprekidno radila do 21.01.2015. godine, kada je obaveštena da joj je radni odnos prestao. O toj činjenici znanja nije imao ni direktor PJ tuženog u ..., u kojoj je tužilja radila.

Tuženi je doneo rešenje br. .. od 29.12.2014. godine, po kojem tužilji radni odnos prestaje zaključno sa danom 31.12.2014.godine, naslovljeno kao rešenje o sporazumnom prestanku radnog odnosa, u čijem obrazloženju je navedeno da je doneto na osnovu podnetog zahteva za sporazumni prestanak radnog odnosa br. .. od 29.12.2014. godine. Tužilja niti je imala, niti je izrazila volju da joj radni odnos kod tuženog prestane, niti je svesna bila da je potpisala blanko zahtev za sporazumni prestanak radnog odnosa i blanko sporazum o prestanku radnog odnosa, čijom je upotrebom doneto pobijano rešenje, potpisano od strane generalnog direktora BB iz ... .

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, poništio rešenje o sporazumnom prestanku radnog odnosa br. .. od 29.12.2014. godine kao nezakonito i obavezao tuženog da tužilju vrati na rad. Drugostepeni sud je podržao razloge prvostepenog suda i dopunio pravne razloge ocene o osnovanosti tužbenog zahteva. Merodavnim su uzete odredbe sadržane u Zakonu o radu u članu 177. i 191. stav 1. i propisane u Zakonu u obligacionim odnosima u članu 103. i 109.

U članu 177. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/2005…75/2014), stavom 1. je predviđeno da radni odnos može da prestane na osnovu pisanog sporazuma poslodavca i zaposlenog, stavom 2. je propisano da pre potpisivanja sporazuma poslodavac dužan da zaposlenog pisanim putem obavesti o posledicama do kojih dolazi u ostvarivanju prava za slučaj nezaposlenosti. Prema citiranom, osnov za prestanak radnog odnosa je sporazum koji zaključuju poslodavac i zaposleni. Smatra se da je sporazum zaključen kada poslodavac i zaposleni postignu saglasnost o prestanku radnog odnosa i u pogledu ostalih pitanja koja su od značaja za prestanak radnog odnosa (dan prekida rada, isplatu neisplaćenih zarada i drugih primanja po osnovu rada, prava u pogledu neiskorišćenog godišnjeg odmora i dr.). Da bi sporazumni prestanak radnog odnosa proizvodio radnopravno dejstvo on mora da bude rezultat slobodno izražene volje.

U konkretnom slučaju, tužilja nije izrazila volju za zaključenje sporazuma o prestanku radnog odnosa kod tuženog. Izostanak slobodno izražene volje tužilje čini predmetni sporazum ništavim u smislu člana 109 ZOO, kako to pravilno zaključuje drugostepeni sud. S obzirom da je tužilja bez stvarne volje i namere blanko potpisala sporazum o prestanku radnog odnosa, koji je ništav i pravno dejstvo ne proizvodi, a čijom upotrebom je tuženi doneo rešenje o sporazumnom prestanku radnog odnosa tužilji, tako doneto rešenje je nezakonito i kao takvo je poništeno, a tuženom naloženo da tužilju vrati na rad, primenom člana 191. stav 1. Zakona o radu.

Imajući u vidu da tuženi nije uspeo u ovom postupku, primenom člana 165. stav 1. ZPP, odbijen je njegov zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odbio reviziju tuženog kao neosnovanu i odlučio kao u izreci revizijske presude.

Predsednik veća – sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić