
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1269/2021
17.06.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš, dr Dragiše B Slijepčevića i Dragane Marinković, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., ulica ... broj ..., čiji je punomoćnik Snežana Stanić, advokat u ..., protiv tuženog Privrednog društva Securitas services DOO Beograd, Autoput za Zagreb broj 18, čiji je punomoćnik Relja Zdravković, advokat u ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž1 1/21 od 09.03.2021. godine, u sednici veća održanoj 17. juna 2021. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž1 1/21 od 09.03.2021. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Gž1 1/21 od 09.03.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Viši sud u Leskovcu je doneo rešenje Gž1 1/21 dana 09.03.2021. godine kojim je preinačio rešenje o troškovima postupka sadržano u presudi Osnovnog suda u Leskovcu 21 P1 251/19 od 21.09.2020. godine u stavu tri izreke, tako što je obavezao tuženog da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 18.922,00 dinara i odbio je zahteve stranaka za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv navedenog drugostepenog rešenja je tužilac podneo blagovremenu posebnu reviziju, radi usaglašavanja sudske prakse u pogledu odmeravanja parničnih troškova.
Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji. Razlozi revizije ne ukazuju na potrebu da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava, a nema potrebe ni za ujednačavanjem sudske prakse, kako to smatra revident. Revident ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava u odmeravanju visine troškova na koje stranci pripada pravo na naknadu. Međutim, prema razlozima pobijane odluke, proizlazi da je o naknadi troškova parničnog postupka sud odlučio prema uspehu stranaka u parnici i prema potrebi troškova za vođenje postupka, prema pravilima sadržanim u odredbama Zakona o parničnom postupku, za čiju primenu nije potrebno novo tumačenje prava, niti je moguće usaglašavanje sudske prakse s obzirom da je ocena o uspehu stranke u parnici i o potrebi za određenim troškovima zavisna od konkretnih okolnosti.
Prema iznetom je odlučeno kao u prvom stavu izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 420. u vezi sa odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Prema odredbi člana 420. stav 1. Zakona o parničnom postupku stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. U konkretnom slučaju ne radi se o drugostepenom rešenju kojim se pravnosnažno okončava postupak, niti o rešenju protiv kojeg je uvek dozvoljena revizija, shodno odredbama člana 420. stav 3, 4. i 5. ZPP, već se radi o rešenju o zahtevu za naknadu troškova parničnog postupka kao sporednom potraživanju.
Prema odredbi člana 28. stav 1. Zakona o parničnom postupku, kada je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u Zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. istog člana, kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev. U konkretnom slučaju revizijom se pobija odluka o troškovima postupka kao sporednom traženju, koja se prema odredbi člana 28. ZPP ne uzima u obzir prilikom ocene prava na izjavljivanje revizije. Iz tih razloga revizija nije dozvoljena.
Prema iznetom je primenom odredbe člana 413. ZPP Vrhovni kasacioni sud odlučio kao u drugom stavu izreke ovog rešenja.
Predsednik veća – sudija
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić