Rev2 1462/2020 3.5.16.2; rok za zaštitu prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1462/2020
01.07.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljubomir Bošković, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Dr Arčibald Rajs“ iz ..., čiji je punomoćnik Jasmina Belić, advokat iz ..., radi poništaja akta i utvrđenja o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vreme, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 438/19 od 13.11.2019. godine, u sednici veća održanoj 01.07.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 438/19 od 13.11.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3421/18 od 06.02.2019. godine, odbačena je tužba tužilje kao neblagovremena. Rešenjem istog suda P1 3421/18 od 22.04.2019. godine, obavezana je tužilja da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 16.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti rešenja o troškovima pa do isplate.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž1 438/19 od 13.11.2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i potvrđena su oba navedena rešenja prvostepenog suda.

Tužilja je blagovremeno, preko punomoćnika advokata, izjavila reviziju protiv pravnosnažnog rešenja drugostepenog suda, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, revizija je dozvoljena u smislu člana 420. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 87/18). Ispitujući pobijano rešenje u smislu člana 408. u vezi člana 419. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nema ni bitnih povreda na koje revizija ukazuje, navodima da Viši sud u Beogradu nije stvarno nadležan za odlučivanje o žalbi tužilje protiv rešenja prvostepenog suda o odbacivanju tužbe kao neblagovremene i da je pogrešno protumačio sadržinu tužbenog zahteva tužilje iz tužbe podnete za utvrđenje zasnivanja radnog odnosa po sili zakona na neodređeno vreme, a ne za poništaj rešenja tužene koje nikad nije ni doneto.

U konkretnom slučaju, postavljenim tužbenim zahtevom je traženo utvrđenje da je tužilja zasnovala radni odnos na neodređeno vreme, po sili zakona, danom stupanja na posao na poslovima nastavnika ... jezika sa 55% radnog vremena kod tužene škole 04.09.2017. godine, da se tužilja i dalje nalazi u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tužene i da se utvrđuje relativna ništavost akta - odgovora tužene del. broj .. od 12.09.2017. godine koji je tužilji dostavljen 14.09.2017. godine. Tim aktom je tužilja obaveštena da nije moguće da OŠ „Dr Arčibald Rajs“ iz ..., ovde tužena, izvrši njeno preuzimanje, iz razloga koji su navedeni u tom odgovoru na tužiljin zahtev za preuzimanje. Akt je donet i potpisan od strane ovlašćenog lica, v.d. direktora škole. Prijemom tog akta, čije je utvrđenje ništavosti tužbom traženo, tužilja je obaveštena o postojanju smetnji za zasnivanje radnog odnosa kod tužene. Od prijema tog akta, tužilja je prestala sa radom kod tužene, radom koji je otpočeo 04.09.2017. godine, bez zaključenog ugovora o radu, i trajao nekoliko dana.

Tužba za koju sud utvrđuje da je podneta preporučeno 10.11.2018. godine, odbačena je kao neblagovremena primenom člana 195. Zakona o radu i člana 294. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku. Tužilja osporava utvrđenje o datumu podnošenja tužbe, isticanjem da je greškom zavedena kao nova tužba pod P1 3421/18, pošto je prethodno bila vraćena u predmetu P1 2748/18 i u ostavljenom roku uređena. Pritom, nepotkrepljena ostaje tvrdnja tužilje da je tužbu podnela 12.09.2017. godine, pre nego što joj je 14.09.2017. godine dostavljen akt tužene od 12.09.2017. godine, čiji je poništaj tužbom tražen. Prilog isprava iz parnice istog prvostepenog suda P1 2748/18 ne daje osnova zaključku o tačnosti iznetih tvrdnji, imajući u vidu sadržinu rešenja P1 2748/18 od 18.09.2018. godine, u navodu da je doneto u postupku radi naknade štete, a kojim je tužilji bila vraćena tužba primljena 11.09.2018. godine, da je potpiše i dostavi u dovoljnom broju primeraka. Ni u slučaju da je tužba u statusnoj stvari podneta 11.09.2018. godine, ona ne bi bila blagovremena. Podnošenje tužbe u radnom sporu je oročeno, bilo da je prema karakteru zahteva reč o konstitutivnoj ili deklarativnoj tužbi. Rok se računa od saznanja podnosioca tužbe da mu je neko pravo uskraćeno.

Tužba za utvrđenje po pravilu ne zastareva, ali imajući u vidu imperativno procesno pravilo o sudskoj zaštiti iz Zakona o radu (član 195. ZOR), rok od 60 dana za traženje sudske zaštite je protekao pre podnete tužbe, sa posledicom njenog odbačaja kao neblagovremene, primenom člana 294. stav 1. tačka 2. ZPP, s obzirom da je Zakonom o radu kao posebnim propisom predviđen rok za podnošenje tužbe. Postupak se pokreće tužbom čiji podnosilac smatra da mu je pravo povređeno. U slučaju tužilje, rok za podnošenje tužbe računa se od dana saznanja sa punom izvesnošću o stavu tužene, pa u situciji da je tužilja nesporno 14.09.2017.godine primila akt kojim je tužena obaveštava o negativnom ishodu njene prijave za preuzimanje na rad kod tužene, a smatra da njegova sadržina nije u skladu sa zakonom i da je već zasnovala radni odnos kod tužene, rok za pokretanje postupka je počeo teći od 14.09.2017. godine.

U konkretnom slučaju, tužba je podignuta znatno posle isteka zakonom propisanog roka za pokretanje postupka za zaštitu prava, na čije ostvarenje tužilja pretenduje. Kako i sama navodi, tužilja od 14.09.2017. godine ne ostvaruje rad kod tužene. Do podnete tužbe svakako je protekao rok za pokretanje statusnog radnog spora. Tužba podneta u 2018. godini, sa traženjem kao što je navedeno, je odbačena kao neblagovremena, odlukama nižestepenih sudova donetim pravilnom primenom procesnog i materijalnog prava.

Rok za pokretanje postupka za zaštitu prava, propisan članom 195. stav 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05, 61/05 ... 75/2014) je prekluzivni rok materijalnog prava, čije propuštanje dovodi do gubitka prava na sudsku zaštitu i odbacivanja tužbe.

Pobijano rešenje nije doneto od strane nenadležnog suda. Nadležnost Višeg suda da u drugom stepenu odlučuje o žalbama na odluke osnovnih sudova, na rešenja u građanskopravnim sporovima, propisana je članom 23. stav 2. tačka 3. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 116/2008 ... 113/2017).

Revizija nije osnovana ni u pobijanju pravilno donete odluke o troškovima postupka, pogrešnim tumačanjem da sud nije mogao posebnim rešenjem da odluči o naknadi troškova, pozivom na član 163. stav 6. ZPP. Odlučivanje o troškovima postupka u situaciji odbačaja tužbe kao neblagovremene. nije uslovljeno pravnosnažnošću rešenja o odbačaju tužbe.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije osnovana u pobijanju rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, pa je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. u vezi člana 419. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić