Rev2 1463/2022 3.5.15.4; 3.5.16.3.3; naknada štete zbog izgubljene zarade

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1463/2022
28.08.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik u postupku po reviziji Vladimir Homan advokat iz ..., protiv tuženog JP za gazdovanje šumama „SRBIJAŠUME“ Beograd, čiji je punomoćnik Dragan Miloradović advokat iz ..., radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1639/21 od 18.01.2022. godine, u sednici održanoj 28.08.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1639/21 od 18.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu, Sudska jedinica u Kučevu P1 322/20 od 17.03.2021. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje broj .. od 30.04.2020. godine o otkazu ugovora o radu broj .. zaključenog 10.02.2017. godine sa zadnjim izmenjenim aneksom broj 5 ugovora o radu broj 01/6/90 od 09.04.2020. godine, zaključen između tuženog i tužioca i da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad i rasporedi na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i radnoj sposobnosti. Stavom drugim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da na ime neiskorišćenog godišnjeg odmora za 2019. godinu isplati iznos od 68.799,12 dinara počev od 01.01.2020. godine pa do konačne isplate i da za neiskorišćeni deo godišnjeg odmora za 2020. godinu isplati iznos od 34.085,72 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2021. godine pa do konačne isplate. Stavom trećim izreke za veće tužbeno traženje na ime naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2020. godinu a za iznos od još 68.171,43 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.01.2021. godine pa do konačne isplate tužbeni zahtev je odbijen. Stavom četvrtim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se tuženi obaveže da mu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od 04.05.2020. godine pa do 31.12.2020. godine isplati iznos od 619,711,24 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose od dospelosti pa do isplate, bliže navedeno u ovom stavu. Stavom petim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na iznos od 619.771,24 dinara i vremenski period počev od 04.05.2020. do 31.12.2020. godine obračuna i uplati doprinose za obavezno osiguranje u korist Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje i u korist Nacionalne službe za zapošljavanje po stopi koja bude važila na dan uplate doprinosa i stavom šesti izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1639/21 od 18.01.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, trećem, četvrtom, petom i šestom izreke i odbijen zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu naknadi troškove žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Navod revidenta da je u postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer prvostepeni sud nije u skladu sa Zakonom o parničnom postupku cenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, čime se zapravo ukazuje na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanjea nije zakonski razlog za izjavljivanje revizije u konkretnom slučaju shodno odredbi člana 407. stav 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je po osnovu ugovora o radu od 10.02.2017. godine zasnovao radni odnos kod tuženog koji je menjan aneksom od 12.02.2020. godine kojim je raspoređen da obavlja kod tuženog poslove radnog mesta referenta za ... u Šumskom gazdinstvu „Severni Kučaj“ u Kučevu na području Šumske uprave Kučevo, dok je aneksom od 09.04.2020. godine raspoređen na radno mesto ... sa mestom rada u Šumskom gazdinstvu „Severni Kučaj“ u Kučevu na području Šumske uprave Kučevo u gazdinskoj jedinici „Majdan – Kučajna“ i u Gazdinskoj jedinici „Donji Pek – Čezava“. Tužiocu je 10.04.2020. godine uručeno upozorenje za postojanje razloga za otkaz ugovora o radu broj .. zbog postojanja razloga za otkaz ugovora zbog povrede radne obaveze zbog nepoštovanja radne discipline propisane Odlukom tuženog broj ../16 od 07.12.2016. godine jer je u dane 6., 7., 8., 9. i 10. april 2020. godine poslove radnog mesta koje je obavljao na osnovu ugovora o radu započeo da obavlja u vremenu između 08,00 i 08,30 časova, a da je napuštao prostorije poslodavca i odlazio sa rada između 14,00 i 14,30 časova, čime je postupio protivno odredbi iz tačke 2. navedene Odluke jer je radno vreme od 07,00 do 15,00 časova i ostavljen mu je rok od osam dana da se izjasni. Pobijanim rešenjem tužiocu je otkazan ugovor o radu jer je u dane 6., 7., 8., 9. i 10. aprila 2020. godine posao u Šumskoj upravi u Kučevu počeo da obavlja posle 7,00 časova, a sa posla odlazio nakon 14,00 časova što predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu i na osnovu člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu i člana 112. stav 1. tačka 7. Kolektivnog ugovora tako da je tužiocu radni odnos prestao 04.05.2020. godine i zaključno sa tim danom ostvaruje sva prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa. Odlukom od 28.01.2020. godine vršilac dužnosti direktora tuženog je na BB, diplomiranog inženjera šumarstva, zamenika direktora dela preduzeća ŠG „Severni Kučaj Kučevo“ do imenovanja direktora preneo ovlašćenje za odlučivanje o pravima, obavezama i odgovornostima iz radnog odnosa osim prijema u radni odnos. Na osnovu ove odluke je BB potpisao rešenje kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu.

Tuženi nije u odnosu na tužioca doneo odluku o preraspodeli radnog vremena a tužilac je u osporene dane dolazio pre 7,00 časova ispred Šumske uprave u Požarevcu odakle je službenim vozilom tuženog polazio za Kučevo da bi iz Kučeva pre 15,00 časova polazio za Požarevac službenim vozilom. Veštačenjem od strane veštaka ekonomske struke obračunata je visina tužiočevog potraživanja na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od 04.05.2020. godine i na ime naknade štete zbog neiskorišćenog godišnjeg odmora za 2019. i 2020. godinu.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i naknadu štete zbog izgubljene zarade i za deo naknade za neiskorišćeni godišnji odmor za 2020. godinu.

Odredbom člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 ... 75/14) propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Poštovanje radne discipline podrazumeva obavezu zaposlenog da savesno i odgovorno obavlja poslove na kojima radi i da poštuje organizaciju rada što podrazumeva obavezu poštovanja radnog vremena, savesno, odgovorno i blagovremeno ispunjavanje obaveza svog radnog mesta kao i odgovarajuće ponašanje zaposlenog na radu i u vezi sa radom. Posledica nepoštovanja radne discipline i nesavesnog, nezakonitog i neblagovremenog ispunjavanja obaveza radnog mesta regulisane su Zakonom o radu i ugovorom o radu koji zaključuju poslodavac i zaposleni.

Aneksom ugovora o radu zaključenim između parničnih stranaka 12.02.2020. godine, kojim je izmenjen ugovor o radu zaključen 10.02.2017. godine, predviđeno je da će tužilac obavljati poslove referenta za ..., da će poslove radnog mesta obavljati u Šumskom gazdinstvu „Severni Kučaj Kučevo“ sa sedištem u Kučevu, da je radno vreme tužioca od 07,00 do 15,00 časova, osim ako se preraspodelom radnog vremena ne odredi drugačije radno vreme. Određena je i osnovna zarada tužioca. Aneksom ugovora predviđeno je da ukoliko se ne poštuje radna disciplina propisana aktom poslodavca, poslodavac može da otkaže ugovor o radu ako za to postoje opravdani razlozi. Za tužioca nije izvršena preraspodela radnog vremena utvrđena ugovorom o radu.

Osnov za prestanak radnog odnosa u skladu sa citiranom zakonskom odredbom između ostalog je dolazak na radno mesto posle početka radnog vremena i napuštanje radnog mesta pre isteka radnog vremena protivno propisu, Odluci tuženog o raspodeli radnog vremena. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da je tužilac imao saznanja o raspodeli radnog vremena, mestu i načinu rada, ali da je na posao u mesto rada, Šumsko gazdinstvo „Severni Kučaj Kučevo“ u Kučevu dolazio nakon početka radnog vremena, a odlazio pre isteka radnog vremena obzirom da tužilac nije u osporenom periodu imao putni nalog za službeno putovanje, u kojim slučajevima shodno članu 68. Kolektivnog ugovora i vreme provedeno u putu predstavljalo radno vreme, niti je pak shodno tački 4. Odluke o radnom vremenu za tužioca sačinjena pisana dozvola o izmeni radnog vremena. Naime putni nalog za korišćenje službenog vozila kojim je tužiocu omogućeno korišćenje službenog vozila ne može se smatrati nalogom za službeni put u smislu člana 68. stav 3. Kolektivnog ugovora koji propisuje da se pod službenim putem i zemlji podrazumeva put, koji je na osnovu naloga za službeni put, izvršio zaposleni u obavljanju poslova i za račun Poslodavca van mesta rada i izvan područja dela Preduzeća u kome je zaposlen. Stoga je tužilac bio svestan da kršenjem propisanog radnog vremena može nastati osnov za otkaz ugovora o radu. Kako je donošenju osporenog rešenja prethodilo pismeno upozorenje tužiocu o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu to je tužiocu omogućeno pravo na odbranu od otkaznog razloga zbog čega je sporno rešenje zakonito i sa stanovišta procedure za njegovo donošenje.

Ostalim navodima revizije ne dovodi se sumnju pravilnost primene materijalnog prava zbog čega je na osnovu iznetog, primenom člana 414. ZPP odlučeno kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković