Rev2 1545/2025 3.19.1.26.1.4; 3.5.14

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1545/2025
18.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miljan Filipović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4994/24 od 23.12.2024. godine, u sednici održanoj 18.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4994/24 od 23.12.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4994/24 od 23.12.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4994/24 od 23.12.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1378/23 od 30.05.2024. godine, kojom je obavezana tužena da tužiocu, na ime naknade materijalne štete zbog neisplaćenih zarada u periodu od aprila 2020. godine zaključno sa januarom 2024. godine, isplati određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže određeno u stavu prvom izreke prvostepene presude, da na iznose neisplaćenih zarada u korist tužioca uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za PIO, doprinose za zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i doprinose za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje RS, kao i da mu ime nakande troškova parničnog postupka isplati 199.300,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP).

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana.

Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odrebi Zakona o policiji i Zakona o državnim službenicima i primenom pravila o teretu dokazivanja, obavezana je tužena da tužiocu za sporni period isplati neisplaćenu zaradu u iznosima utvrđenim iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko- finansijske struke. Ocenom izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužilac bio zaposlen kod tužene na neodređeno vreme, da ga je tužena, iako mu nije dostavila akt o prestanku radnog odnosa, odjavila sa obaveznog socijalnog osiguranja, a da su tužilac i nakon toga nastavio da obavlja poslove za tuženu u skladu sa bezbednosnim okolnostima i uslovima na teritoriji KiM i dostavljao potrebne informacije postupajući po uputstvima tužene i izveštaje o radu svom pretpostavljenom.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st.1.i 3.)

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 28.04.2023. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude je 2.757.078,23 dinara, što po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe iznosi 23.590 evra. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković