Rev2 168/2020 3.5.15.4.8

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 168/2020
28.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik mr Nikola Jasika, advokat iz ..., protiv tuženog „IGB Automative Comp” DOO Inđija, čiji je punomoćnik Milutin Sretenović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3516/19 od 14.10.2019. godine, u sednici veća održanoj 28.04.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3516/19 od 14.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P1 28/18 od 04.06.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog br. ...-...-... od 13.12.2017. godine, da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad, kao i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 124.250,00 dinara. Stavom trećim izreke, u preostalom delu, zahtev tuženog za naknadu troškova postupka za iznos od još 18.000,00 dinara je odbijen.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3516/19 od 14.10.2019. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi, Sudska jedinica u Inđiji P1 28/18 od 04.06.2019. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno preko punomoćnika izjavio reviziju iz svih razloga propisanih članom 407. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na radnom mestu „...“ u Sektoru „...“ na osnovu ugovora o radu od 24.12.2015. godine. Osporenim rešenjem tuženog od 13.12.2017. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu sa pratećim aneksima zbog prestanka potrebe za njegovim radom usled organizacionih promena kod poslodavca i ukidanja radnog mesta na koje je bio raspoređen, uz isplatu otpremnine.

U cilju unapređenja organizacije rada, tuženi je sa matičnom kompanijom dana 30.10.2017. godine doneo Odluku da u periodu od 01.11.2017. godine do 01.02.2018. godine neće biti novih zapošljavanja u pojedinim sektorima (proizvodni, pomoćni, magacin, održavanje, alatnica), jer su sva radna mesta u ovim sektorima bila popunjena neophodnim brojem izvršilaca i po toj odluci tuženi nije zaposlio nijedno lice. Na osnovu izveštaja i analize radnog učinka od 01.12.2017. godine, doneta je nova Odluka dana 04.12.2017. godine o ukidanju radnog mesta „...“ u dva sektora kod tuženog i donet Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova dana 13.12.2017. godine, a istog dana je doneta Odluka o proglašenju tehnoloških viškova zaposlenih na radnim mestima ... . Samostalni sindikat se saglasio sa Odlukom od 04.12.2017. godine i izmenom Pravilnika, a zaposleni su bili upoznati sa njihovom sadržinom. Tuženi je na dan 01.11.2017. godine imao ukupno 2303 zaposlena od kojih su 22 zaposlena na radnom mestu ... proglašena za tehnološki višak.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u pobijanim nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtev za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad.

Odredbom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05 ... 75/14), propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca, i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Po oceni revizijskog suda, nastao je otkazni razlog iz člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu , budući da je u periodu koji je prethodio donošenju osporenog rešenja, tuženi izvršio analizu svog poslovanja i da je donošenjem Odluke o ukidanju radnog mesta ... od 04.12.2017. godine i izmenom Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta od 13.12.2017. godine, uz saglasnost sindikata i javno, opravdao potrebu za novom organizacijom rada, kao i razloge za ukidanje radnog mesta tužioca, u situaciji kada nije bio dužan da donese program rešavanja viška zaposlenih, saglasno čl.153 – 155. Zakona o radu.

Nisu osnovani navodi revizije koji se svode na to da je tuženi zloupotrebio prava poslodavca, s`obzirom da ukidanjem radnog mesta nije prestala potreba za radom tužioca, jer je mogao biti raspoređen na drugo radno mesto. Međutim, u ovom slučaju poslovi ukinutog radnog mesta preneti su sektoru proizvodnje, što je kod uvođenja tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena dozvoljeno i spada u domen odlučivanja poslodavca Takođe, tuženi nije povredio zabranu novog zapošljavanje u roku od šest meseci iz člana 182. stav 1. Zakona o radu, jer nije zaposlio drugo lice na istim poslovima, a nije bilo slobodnih nepopunjenih radnih mesta na koje je tužilac mogao biti raspoređen, jer je utvrđeno da su sva radna mesta u proizvodnji na koja su preneti poslovi ..., bila popunjena.

Imajući u vidu da je Odluka o ukidanju radnog mesta ... prethodila donošenju novog Pravilnika o organizaciji i sistemtizaciji radnih mesta i da je navedena Odluka sastavni deo Pravilnika, kao i način njihovog donošenja (javno, u saradnji sa sindikatom), činjenica da je rešenje o otkazu ugovora o radu doneto pre stupanja na snagu Pravilnika, u ovom slučaju nije od uticaja na zakonitost otkaznog postupka, pa su neosnovani suprotni navodi revizije.

S`obzirom da su razlozi za otkaz ugovora o radu tužiocu opravdani, a rešenje doneto u zakonom popisanoj proceduri, pravilno je odbijen tužbeni zahtev za njegov poništaj, pa tuženi nije u obavezi da tužioca vrati na rad, primenom člana 191. stav 1. Zakona o radu.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić