Rev2 1756/2020 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1756/2020
30.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Horovic, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Putevi Srbije“, čiji je punomoćnik Dragoljub Rajović, advokat iz ..., radi naknade štete i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja iz stava trećeg presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 801/17 od 15.12.2017. godine, u sednici održanoj 30.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca AA iz ... izjavljena protiv rešenja iz stava trećeg izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 801/17 od 15.12.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2070/13 od 23.11.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete zbog umanjenja zarade za vreme udaljenja u periodu od 26.05.2006. godine do 02.04.2007. godine plati pojedinačne iznose bliže određene u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom na svaki iznos. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade za period od decembra 2007. godine zaključno sa decembrom 2015. godine plati pojedinačne iznose bliže određene u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom na svaki iznos. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad na radno mesto ... JP „Putevi Srbije“ Sektor ... . Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova postupka plati 182.400,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 801/17 od 15.12.2017. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2070/13 od 23.11.2016. godine u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2070/13 od 23.11.2016. godine u delu stava drugog izreke tako što je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade za period od decembra 2007. godine zaključno sa septembrom 2009. godine plati pojedinačne iznose bliže određene u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom na svaki iznos, dok je u preostalom delu stava drugog izreke žalba tužioca odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Stavom trećim izreke, ukinuta je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2070/13 od 23.11.2016. godine u stavu trećem izreke i odbačena kao neblagovremena tužba tužioca od 05.05.2010. godine kojom je tužilac tražio da se obaveće tuženi da tužioca vrati na rad na radno mesto ... JP „Putevi Srbije“ – Sektor ... . Stavom četvrtim izreke, preinačena je odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavu četvrtom izreke prvostepene presude i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv rešenja koje je sadržano u stavu trećem izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 801/17 od 15.12.2017. godine tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), na čiju primenu upućuje član 506. stav 2. istog zakona, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.

Članom 441. ZPP, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Revizijom se osporava pravilnost drugostepene odluke kojom je, odlučujući o žalbi tužioca, ukinuta prvostepena presuda i odbačena tužba kao neblagovremena u delu kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad na radno mesto ... . Odluka o zahtevu tužioca za vraćanje na rad na konkretno radno mesto nije spor iz člana 441. ZPP kada bi revizija uvek bila dozvoljena.

Zakon o parničnom postupku u članu 403. stav 2. tačka 3. propisuje da je revizija uvek dozvoljena ako je je drugostepeni sud usvojio žalbu, ukinuo presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Kada je drugostepeni sud po članu 403. stav 2. tačka 3. ZPP ukinuo prvostepenu presudu i odbacio tužbu, po vrsti odluke to je učinjeno rešenjem i u tim slučajevima je eliminisana primena pomenute odredbe zakona, jer se o reviziji odlučuje primenom člana 420. ZPP.

Citirana odredba člana 403. stav 2. tačka 3. ZPP sadrži i deo koji zahteva da drugostepeni sud usvoji žalbu, ukine prvostepenu presudu i odluči o zahtevima stranaka, što znači meritorno okončanje spora. Rešenjem kojim se odbacuje tužba ne odlučuje se o tužbenom zahtevu, a time i pravu na čije ostvarenje je zahtev usmeren. Imajući u vidu predmet spora, konkretno zahtev tužioca za vraćanje na rad na konkretno radno mesto, te da je rešenjem drugostepenog suda tužba odbačena, u tom slučaju revizija tužioca nije dozvoljena po članu 403. stav 2. tačka 3. ZPP.

Iz navedeni razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 413. u vezi sa članom 420. stav 6. ZPP

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić