Rev2 2314/2020 3.5.15.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2314/2020
14.07.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u radnom sporu po tužbi tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Suzana Matejić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Leskovca, koga zastupa GJP Grada Leskovca, radi poništaja rešenja o otkazu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 br. 3107/2019 od 22.04.2020. godine, u sednici veća održanoj 14.07.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca AA iz ... izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 br. 3107/2019 od 22.04.2020. godine

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 br. 3107/2019 od 22.04.2020. godine preinačena je prvostepena presuda Osnovnog suda u Leskovcu P1 567/17 od 22.08.2019. godine. Odbijen je tužbeni zahtev da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog br. .../...-... od 19.06.2017. godine o otkazu ugovora o radu tužiocu, tuženi obaveže da tužioca vrati na rad i obavezan je tužilac da tuženom naknadi parnične troškove.

Protiv prvnosnažne drugostepene presude blagovremenu i dozvoljenu reviziju izjavio je tužilac, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14) i odlučio da revizija nije osnovana.

Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti. Revident ne ukazuje na postojanje drugih bitnih povreda postupka koje bi po odredbi člana 407. ZPP mogle biti revizijski razlog. Drugostepeni sud je svoju odluku zasnovao na odredbi člana 394. tačka 4. ZPP, odnosno na činjenicama utvrđenim u prvostepenom postupku na koje je pravilno primenio materijalno pravo, pa razlozi na kojima je zasnovana revizija nisu osnovani.

Prema utvrđenim činjenicama, tužilac je bio u radnom odnosu kod Agencije za lokalni ekonomski razvoj Grada Leskovca na poslovima ... . Pobijanim rešenjem br. .../...-... od 19.06.2017. godine tužiocu je prestao rad kod poslodavca sa 28.04.2017. godine, kog datuma je poslodavac tužioca brisan iz sudskog registra, jer je odlukom osnivača, ovde tuženog od 14.02.2017. godine Agencija ukinuta, a prestala je sa radom 24.02.2017. godine. Po ovlašćenju gradonačelnika rešenje je potpisao šef Odeljenja za društvene delatnosti i lokalni razvoj gradske uprave Grada Leskovca.

Kod ovako utvrđenih činjenica, prvostepeni sud je stanovišta da je tužiočev zahtev osnovan. Sud smatra da je pobijano rešenje nezakonito iz razloga što po osnovu člana 176. tačka 5. Zakona o radu, radni odnos tužiocu nije mogao prestati sa sa 28.04.2017. godine kako je navedeno u rešenju obzirom da je poslodavac tužioca prestao sa radom 24.02.2017. godine. Stoga je poništio pobijano rešenje i usvojio zahtev za reintegraciju tužioca kod tuženog primenom člana 191. stav 7. Zakona o radu.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbene zahteve. Primenom člana 54. Zakona o javnim agencijama u vezi sa članom 176. tačka 5. Zakona o radu, zaključio je da je tužiocu po sili zakona prestao radni odnos prestankom rada Agencije. Rešenje o prestanku radnog odnosa je deklarativnog karaktera. To što je u rešenju naveden kasniji datum prestanka radnog odnosa u korist je tužioca pa nema pravni interes da pobija takvo rešenje. Primenom odredbi člana 2. Odluke tuženog o ukidanju Agencije, član 44. tačka 5. i 66. stav 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i član 38. stav 6. Statuta Grada Leskovca zaključio je da je pobijano rešenje potpisalo ovlašćeno lice.

Revizijom tužioca se ukazuje na nezakonitost otkaznog rešenja iz formalnih razloga. Revident smatra da pogrešan datum prestanka radnog odnosa naveden u rešenju čini rešenje nezakonitim. Pored toga smatra da je rešenje doneto od neovlašćenog lica, jer ni gradonačelnik nije ovlašćen da donosi rešenje o otkazu ugovora o radu u drugim pravnim licima.

Vrhovni kasacioni sud ne prihvata revizijske razloge tužioca. Pravilno drugostepeni sud zaključuje da je prestanak poslodavca zakonski razlog iz člana 176. tačka 5. za prestanak radnog odnosa nezavisno od volje zaposlenog i poslodavca i da je rešenje o otkazu deklaratornog karaktera. Osim toga, po odredbi člana 3. Zakona o postupku za upis u sudski registar ima pravno dejstvo prema trećim licima danom upisa. Kako se po odredbi člana 22. istog zakona u sudski registar upisuje i prestanak subjekta upisa može se smatrati i da je datum brisanja pravnog lica iz sudskog registra datum njegovog prestanka u odnosu na ta lica. U svakom slučaju rešenje o prestanku radnog odnosa tužioca ne može obesnažiti to što je kao datum prestanka radnog odnosa naveden datum brisanja iz registra njegovog poslodavca, tim pre što je to kasniji datum od datuma prestanka poslodavca iz odluke osnivača, pa je rešenje u tom delu u korist zaposlenog.

Nije osnovan ni revizijski navod da je rešenje doneo nenadležni organ. Po odredbi člana 54. Zakona o javnim agencijama. odluku o ukidanju javne agencije donosi osnivač. Odlukom o ukidanju Agencije sva njena prava, obaveze i imovina preneti su na osnivača, ovde tuženog, a predsedniku i članovima upravnog odbora agencije prestao je mandat danom stupanja na snagu ove odluke. Obzirom da je Statutom tuženog u članu 38. tačka 6. gradonačelnik ovlašćen da uređuje broj i strukturu zaposlenih u javnim preduzećima grada i ustanovama koje se finansiraju iz budžeta, to je isti bio ovlašćen i za donošenje pobijanog rešenja u ime tuženog kao osnivača tužioca saglasno članu 55. stav 2. Zakona o javnim agencijama. Svoje ovlašćenje je preneo na lice koje je pobijano rešenje potpisalo čime je isto konvalidirano. Obzirom da je prestanak radnog odnosa tužioca nastupio po sili zakona zbog prestanka postojanja poslodavca, nema mesta usvajanju zahteva za reintegraciju tužioca kod tuženog.

Na osnovu izloženog primenom odredbe člana 414. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odbio reviziju tužioca kao neosnovanu.

Predsednik veća – sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić