
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 247/2020
19.02.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Ilije Zindovića i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Igor Anđelković, advokat iz ..., protiv tužene „BB“ iz ..., čiji je punomoćnik Mile Ristć, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1. 1188/15 od 17.06.2015. godine, u sednici od 19.02.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1.1188/15 od 17.06.2015. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1.1188/15 od 17.06.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P1. 879/13 od 08.04.2014. godine stavom prvim izreke tužena je obavezana da tužilji isplati neisplaćeni dodatak na zaradu za period od 23.09.2010. godine do 01.09.2013. godine, u pojedinačnim mesečnim iznosima navedenim izrekom sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke tužena je obavezana da tužilji naknadi parnične troškove u iznosu od 85.398 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1.1188/15 od 17.06.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv drugostepene presude, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogršene primene materijalnog prava i iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilja je dostavila odgovor na reviziju.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11, 55/14). Tužena se u reviziji pozvala na presudu Apelacionog suda u Kragujevcu i navodi da je izražen drugačiji pravni stav u odnosu na pobijanu presudu, ali ova odluka uz reviziju nije dostavljena. Stranka koja podnosi posebnu reviziju zbog ujednačavanja sudske prakse dužna je da uz reviziju dostavi sudske odluke na koje se poziva, da bi Vrhovni kasacioni sud utvrdio jesu li ispunjeni uslovi za izuzetnu dozvoljenost revizije. Budući da tužena uz reviziju nije dostavila drugačije sudske odluke, to nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Tužbom od 19.09.2013. godine tužilja je tražila da joj tužena isplati manje isplaćenu zaradu u ukupnom iznosu od 100.000 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Prema noveliranom članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Budući da vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanijević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić