Rev2 2483/2020 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2483/2020
18.11.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Branislav Pejnović, advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ DOO iz ..., koga zastupa punomoćnik Svetlana Biščić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1116/20 od 19.05.2020. godine, u sednici veća od 18.11.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1116/20 od 19.05.2020. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu revizijskih troškova kao neosnovan.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P1 47/18 od 11.02.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i kao nezakonito poništeno rešenje broj .. od ...2018. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu broj ../2015 i Aneks ugovora broj ../2016, pa je tuženi obavezan da tužilju vrati na posao i rasporedi na poslove koji odgovaraju njenim radnim i zdravstvenim sposobnostima. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 81.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1116/20 od 19.05.2020. godine, odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka pred drugostepenim sudom na koje revizija ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja zasnovala radni odnos kod tuženog na osnovu Ugovora o radu na određeno vreme od 05.06.2008. godine, za period od 05.06.2008. godine do 04.09.2008. godine, na poslovima pomoćnog radnika. Nakon toga, tužilja je sa tuženim zaključila više ugovora o radu na određeno vreme, a dana 31.05.2010. godine ugovor o radu na neodređeno vreme. Iako je ugovor o radu zaključila za obavljanje poslova radnika u proizvodnji, tužilja je faktički obavljala poslove radnika u montaži, koji podrazumevaju rad u prinudnom položaju. Posao se obavlja sedeći i ruke se nalaze uvek u jednom određenom položaju, što je dovelo do toga da tužilja tokom 2013. i 2014. godine počinje da oseća bolove u ramenom delu i laktovima, a primetila je i da joj šake trnu i da se grče. Zbog ovih problema tužilja više nije imala dovoljnu brzinu za obavljanje poslova ovog radnog mesta, usled čega nije više mogla da ispoštuje normu, a pojavili su se i škartovi, te joj je iz ovih razloga umanjivana i zarada. Rešenjem Nacionalne službe za zapošljavanje od 23.10.2017. godine tužilji je utvrđen prvi stepen teškoća i prepreka u radu koji utiču na radnu sposobnost u odnosu na poslove koje tužilja može da obavlja i na njeno zanimanje, pa joj je konstatovan status osobe sa invaliditetom. Iz navedenog rešenja proizlazi da tužilja nije sposobna za fizičke poslove i rad u normi, ali da je sposobna za rad na krimp mašini uz ograničenja, za rad na pakovanju lakših gotovih proizvoda, slaganju, sortiranju i etiketiranju, kao i za rad kurira, dostavljača i ostalih poslova uz navedena ograničenja. Tuženi je dana 12.01.2018. godine doneo rešenje o otkazu ugovora o radu kao tehnološkom višku, jer nije bio u mogućnosti da tužilji obezbedi obavljanje poslova prema njenim radnim sposobnostima. Odlukom o izmeni i dopuni pravilnika o sistematizaciji radnih mesta kod tuženog od 20.03.2018. godine, povećan je broj izvršilaca u službi održavanja higijene sa dva na tri, ali tuženi nije ponudio tužilji da je rasporedi na navedeno radno mesto.

Na osnovu utvrđenog nižestepeni sudovi su zaključili da tužilja nije u potpunosti izgubila radnu sposobnost za obavljanje svojih poslova, već da je ta sposobnost ograničena, s obzirom daje tužilja mogla da nastavi da obavlja poslove koje je ranije obavljala, ali da se njen rad ne vrednuje normom, ili da obavlja poslove na krimp mašini na kojoj se rad ne obavlja u prinudnom položaju, odnosno na lakšim modelima na kojima bi tužilja ispunila normu i pored narušenog zdravlja. Takođe, obaveza tuženog, kao poslodavca bila je da ispita sve mogućnosti da tužilju rasporedi na poslove koji odgovaraju njenoj radnoj i zdravstvenoj sposobnosti u smislu odredbe člana 101. Zakona o radu.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su pravilnom primenom materijalnog prava usvojili tužbeni zahtev tužilje.

Odredbom člana 81. stav 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br.24/05...75/14), propisano je da zaposleni sa zdravstvenim smetnjama, utvrđenim od strane nadležnog zdravstvenog organa u skladu sa zakonom, ne može da obavlja poslove koji bi izazvali pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja ili posledice opasne za njegovu okolinu.

Odredbom člana 101. Zakona o radu, propisano je da zaposlenom – osobi sa invaliditetom i zaposlenom iz člana 81. stav 2. ovog zakona poslodavac je dužan da obezbedi obavljanje poslova prema radnoj sposobnosti, u skladu sa zakonom. Članom 102. istog zakona, propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji odbije da prihvati posao u smislu člana 101. ovog zakona (stav 1.), a da ako poslodavac ne može zaposlenom da obezbedi odgovarajući posao u smislu člana 101. ovog zakona, zaposleni se smatra viškom u smislu člana 179. stav 5. tačka 1. ovog zakona (stav 2.).

U konkretnom slučaju, tužilji je otkazan ugovor o radu zbog nemogućnosti poslodavca da joj obezbedi obavljanje poslova prema njenoj radnoj sposobnosti, primenom člana 102. stav 2. Zakona o radu, jer joj je utvrđen status osobe sa invaliditetom, koja se zapošljava pod opštim uslovima. Takođe, odredba člana 101. Zakona o radu ne predstavlja zaštitnu odredbu od otpuštanja lica sa invaliditetom kao zaposlenih, odnosno ova odredba ne ukazuje da takvo lice ne može biti proglašeno tehnološkim viškom, ali u konkretnoj situaciji tuženi je mogao da upotrebi navedeni otkazni razlog tek ukoliko iscrpi sve mogućnosti za zapošljavanje tužilje na drugom radnom mestu. Međutim, pravilno su sudovi utvrdili da tuženi nije tako postupio iako je rešenjem Nacionalne službe za zapošljavanje od 23.10.2017. godine, pored toga što je utvrđeno da tužilja nije sposobna za fizičke poslove i rad u normi, utvrđeno koje poslove je mogla da obavlja (rad na krimp mašini uz ograničenja, rad na pakovanju lakših gotovih proizvoda, slaganju, sortiranju i etiketiranju, kao i za rad kurira, dostavljača).

Navod revizije da je radno mesto tužilje takvo da prilikom obavljanja poslova mora da ispunjava normu je tačno, ali baš iz ovog razloga obaveza tuženog je bila da iscrpi sve načine i utvrdi da li ima mogućnosti da tužilju rasporedi na drugo radno mesto, s obzirom na utvrđeni status. Ovo proizlazi i iz iskaza svedoka BB, koja je navela da je kod tuženog primljeno na rad 50 do 60 novih radnika, kao i da je samo mesec dana posle otkaza tužilji proširena sistematizacija kod tuženog.

Saglasno navedenom, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je u konkretnom slučaju tužilji nezakonito prestao radni odnos kod tuženog zbog čega je tuženi u obavezi da tužilju vrati na rad na osnovu člana 191. stav 1. Zakona o radu.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci presude na osnovu člana 414. ZPP.

Odbijen je zahtev tuženog za naknadu revizijskih troškova, jer po ovom pravnom leku tuženi nije uspeo.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić