Rev2 2762/2019 3.5.15

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2762/2019
07.07.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Emina Đuran Milić, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „BB“ iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3327/18 od 08.05.2019. godine, u sednici od 07.07.2021. godine, doneo je:

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3327/18 od 08.05.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjanu P1 637/17 od 04.09.2018. godine, stavom prvim izreke delimično je usvojen tužbeni zahtev. Stavom drugim izreke poništeno je kao nezakonito rešenje o otkazu tužene od 14.09.2016. godine i tužena obavezana da tužilju vrati na rad i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 149.250,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke odbijen je kao neosnovan deo tužbenog zahteva da se tužena obaveže da tužilju rasporedi na ranije ili odgovarajuće poslove u skladu sa stručnom spremom i radnim iskustvom, kao i zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na parnične troškove od dana presuđenja do dana izvršnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3327/18 od 08.05.2019. godine, preinačena je prvostepena presuda u usvajajućem delu tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se poništi kao nezakonito rešenje tužene o otkazu ugovora o radu od 14.09.2016. godine i tužena obaveže da tužilju vrati na rad i naknadi joj troškove parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Protiv drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu čl. 408. važećeg Zakona o parničnom postupku - ZPP i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se određeno ne ukazuje na bitne povrede postupka koje mogu biti revizijski razlog, u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tužene škole bila u radnom odnosu na određeno vreme kao nastavnik razredne nastave u periodu od 2000. godine do 14.09.2016. godine, po osnovu više zaključenih ugovora o radu, koje je tužilja zaključivala 01. septembra svake godine sa punim radnim vremenom na određeno vreme na period do 60 dana, bez konkursa. Ugovor je tužena raskidala svake godine 31.08. Pobijanim rešenjem koje je tužilja primila 06.09.2016. godine, otkazan joj je Ugovor o radu od 01.09.2015. godine. Nakon nastavničkog veća održanog 30. ili 31. avgusta 2016. godine, direktorka tužene je pozvala tužilju i obavestila je da počinje da radi 01.09.2016. godine, po osnovu ugovora o radu od istog datuma, za obavljanje poslova nastavnika razredne nastave u produženom boravku, dok bude bilo potrebe za njenim radom. Ovaj ugovor o radu tužilja je primila 20.09.2016. godine. U međuvremenu su u drugim školama dve nastavnice razredne nastave postale tehnološki višak i podnele zahtev da budu primljene kod tužene, zbog čega je tužilji pobijanim rešenjem prestao radni odnos.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u pobijanoj drugostepenoj presudi primenjeno materijalno pravo kada je prvostepena presuda preinačena i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanje na rad kod tužene.

Prema članu 130. st. 1. i 2. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vapitanja („Službeni glasnik RS“ 72/09 ... 62/16), prijem u radni odnos u ustanovi vrši se na osnovu preuzimanja zaposlenog u ustanovi čiji je osnivač republika, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave, i konkursa, a prijem u radni odnos na neodređeno vreme na osnovu konkursa može se izvršiti ako se nije moglo izvršiti preuzimanje zaposlenog. Prema članu 132. stav 1. tačka 1. tog zakona, ustanova može da primi u radni odnos na određeno vreme lice bez konkursa do preuzimanja zaposlenog, odnosno do konačnosti odluke o izboru kandidata po konkursu. Prema stavu 9. istog člana, radni odnos na određeno vreme ne može da preraste u radni odnos na neodređeno vreme.

S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak drugostepenog suda da se u konkretnom slučaju ne mogu primeniti odredbe člana 32. Zakona o radu, već se primenjuju citirane odredbe Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Tužilja je dana 01.09.2016. godine po usmenom pozivu direktora tužene stupila na rad, ali se radi o obavljanju faktičkog rada, sve do donošenja pobijanog rešenja 14.09.2016. godine kada joj je ugovor otkazan. S obzirom na navedeno, pravilan je zaključak drugostepenog sud da je rok od 60 dana, po poslednjem zaključenom ugovoru o radu na određeno vreme, počeo da teče 01.09.2016. godine, od dana tužiljinog stupanja na rad, zbog čega nije od značaja da li je tužilja poslednji ugovor o radu primila nakon donošenja rešenja kojim joj je prestao radni odnos.

Revizijom tužilje neosnovano se ukazuje da je u konkretnom slučaju trebalo primeniti odredbe Zakona o radu, odnosno odredbe Zakona o obligacionim odnosima u pogledu momenta zaključenja ugovora.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić