Rev2 2918/2020 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2918/2020
25.02.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković, dr Ilije Zindovića, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aniko Radanović, advokat u ..., protiv tuženog Privredno društvo za poslovne usluge Merkator – S DOO Novi Sad, čiji je punomoćnik Nikola Dopuđa, advokat u ..., sa umešačem na strani tuženog Triglav osiguranje ADO Beograd, čiji je punomoćnik Rajko Marić, advokat u ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 4107/19 od 01.07.2020. godine, u sednici veća od 25.02.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 4107/19 od 01.07.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 349/18 od 03.07.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev; stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužilji isplati na ime naknade nematerijalne štete iznos od ukupno 260.000,00 dinara za povrede na radu od 02.02.2015. godine, 12.05.2015. godine i 29.09.2015. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate; stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev za naknadu nematerijalne štete preko dosuđenih do traženih 430.000,00 dinara; stavom četvrtim izreke obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 155.900,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 4107/19 od 01.07.2020. godine odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbu člana 404. ZPP.

Članom 404. stavom 1. ZPP ("Službeni glasnik RS", br. 72/11...18/20) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2. da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Prema stanovištu nižestepenih sudova, tuženi je za naknadu štete odgovoran po principima objektivne odgovornosti jer je prilikom manipulacije robom povećana opasnost od povređivanja, a doprinos tužilje štetnom događaju od 02.02.2015. godine iznosi 50% s ozbirom na to da je znala da je penjanje na gajbu rizično i da ne služi u te svrhe. O tužiljinom zahtevu sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjima i pravnim osnovom zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ni u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.

Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stava 1. ZPP, na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stava 2. tačke 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije dozvoljena.

Članom 403. stavom 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U ovoj parnici tužba za isplatu podneta je 30.01.2018. godine, a pobijana drugostepena presuda doneta je 01.07.2020. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 260.000,00 dinara.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tuženog nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stava 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić