Rev2 2987/2020 3.5.15

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2987/2020
15.12.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ana Lazić, advokat iz ..., protiv tuženog BB – Samostalna zanatska ... radnja BB iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Đurić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2022/19 od 20.05.2020. godine, u sednici veća od 15.12.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2022/19 od 20.05.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 571/14 od 25.01.2017. godine, koja je ispravljena rešenjem pod istim brojem od 12.02.2019. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno rešenje tuženog od 06.12.2013. godine kojim joj je otkazan ugovor o radu. Stavom drugim izreke tuženi je obavezan da tužilji naknadi štetu u vidu izgubljene zarade za period od 01.01.2014. godine do 14.08.2014. godine u pojedinačnim mesečnim iznosima navedenim izrekom sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom trećim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje za naknadu štete u vidu izgubljene zarade preko iznosa dosuđenog stavom drugim izreke. Stavom četvrtim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje za naknadu štete u vidu izgubljene zarade u pojedinačnim mesečnim iznosima navedenim ovim delom izreke sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom petim izreke tuženi je obavezan da na dosuđene iznose iz stava drugog izreke za tužilju uplati doprinose obaveznog osiguranja nadležnim fondovima i doprinose osiguranja za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje. Stavom šestim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se tuženi obaveže da joj na iznose iz stava četvrtog izreke obračuna i uplati pripadajuće doprinose obaveznog osiguranja nadležnim fondovima. Stavom sedmim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da joj tuženi naknadi štetu zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa umesto vraćanja na rad, u iznosu od 346.171,00 dinar sa zakonskom zateznom kamatom od 25.01.2017. godine do isplate. Stavom osmim izreke tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 124.479,75 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2022/19 od 20.05.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda ispravljena rešenjem u stavovima prvom, drugom i petom izreke. Stavom drugim izreke ukinuta je prvostepena presuda ispravljena rešenjem u stavovima sedmom i osmom izreke i u tom delu predmet je vraćen istom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. važećeg Zakona o parničnom postupku - ZPP i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a revizijom se određeno ne ukazuje na bitne povrede postupka koje mogu biti revizijski razlog u smislu člana 407. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tuženog bila u radnom odnosu na neodređeno vreme na poslovima ..., prema Ugovoru o radu od 15.05.2010. godine, sa punim radnim vremenom uz isplatu minimalne zarade. Tuženi je sačinio Sporazum o prestanku radnog odnosa od 28.10.2013. godine koji tužilja nije potpisala, nakon čega je doneto pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu od 06.12.2013. godine. U rešenju je navedeno da se tužilji otkazuje ugovor o radu iz razloga navedenih u pisanom upozorenju i dokaza koji ukazuju da su se stekli uslovi za otkaz, a koji su prethodno dostavljeni zaposlenom i da se ugovor o radu otkazuje iz razloga propisanih članom 179. stav 2. i 3. Zakona o radu. U upozorenju zaposlenom na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu, datiranom sa 22.11.2013. godine, navedeno je da postoje razlozi za otkaz ugovora o radu iz člana 179. stav 2. i 3. Zakona, i to da je utvrđeno da je tužilja svojom krivicom učinili povredu radne obaveze i da ne poštuje radnu disciplinu pa je njeno ponašanje takvo da ne može nastaviti da radi na poslovima ... kod tuženog. Upozorenje o otkazu ugovora o radu i rešenje o otkazu ugovora o radu dostavljeni su tužilji preko oglasne table, jer je na adresi prebivališta bila nepoznata.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu poništeno kao nezakonito i tuženi obavezan da tužilji naknadi štetu u vidu izgubljene zarade i uplati pripadajuće doprinose obaveznog osiguranja nadležnim fondovima.

Prema članu 180. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ 24/05 ... 32/213), poslodavac je dužan da pre otkaza ugovora o radu u slučaju iz člana 179. tač. 1. – 6. ovog zakona zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje 5 radnih dana od dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja. Prema stavu 2. ovog člana, u upozorenju poslodavac je dužan da navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje. Prema članu 185. stav 1. tog zakona, ugovor o radu otkazuje se rešenjem u pisanom obliku i obavezno sadrži obrazloženje i pouku o pravnom leku.

U konkretnom slučaju, upozorenje o otkaznim razlozima i pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu ne sadrže obrazloženje o činjenicama i dokazima koji ukazuju da su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu, odnosno koje povrede radne obaveze i povrede radne discipline je tužilja učinila, pa je pravilan zaključak nižestepenih sudova da tuženi nije sproveo zakonitu proceduru prilikom donošenja otkaznog rešenja. Zato je pravilno pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu poništeno kao nezakonito, pa je tuženi u obavezi da tužilji isplati naknadu štete u visini izgubljene zarade i uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje, u skladu sa članom 191. stav 2. Zakona o radu.

Nisu od značaja revizijski navodi koji se odnose na sporazum o prestanku radnog odnosa, koji tužilja nije potpisala i koji nije bio predmet poništaja u ovoj parnici, kao ni navodi da tužilja nije radila kod tuženog u periodu od 19.10.2013. godine do donošenja otkaznog rešenja zbog bolovanja, jer je utvrđeno da tuženi prilikom otkaza ugovora o radu nije sproveo zakonitu proceduru.

Iz navednih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić