
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3179/2022
11.03.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Dragane Marinković, Zorana Hadžića i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Ivanković, advokat iz ..., protiv tuženog Preduzeća za zaštitu imovine i održavanje objekata „Kolubara usluge“ d.o.o. Lazarevac, čiji je punomoćnik Nemanja Borisavljević, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 321/21 od 09.02.2022. godine, u sednici veća održanoj 11.03.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 321/21 od 09.02.2022. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Beogradu Gž1 321/21 od 09.02.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Lazarevcu P1 30/21 od 17.05.2021. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba tužioca kojom je tražio da se utvrdi da je pravno ništava izjava tužioca br. .. od 22.08.2014. godine i da ne proizvodi pravno dejstvo. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 45.850,00 dinara, u roku od 8 dana od dana prijema presude, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Rešenjem Višeg suda u Beogradu Gž1 321/21 od 09.02.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje Osnovnog suda u Lazarevcu P1 30/21 od 17.05.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku ( posebna revizija ).
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23- dr. zakon) – u daljem tekstu: ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Posebna revizija, dakle, može da se izjavi samo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Iz tog razloga su za njenu dozvoljenost irelevantni navodi tužioca o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 194. ZPP i iz člana 374. stav 2. tačka 2) u vezi člana 420. i tačka 12) ZPP.
Tužilac je tužbom u ovom sporu tražio da se utvrdi da je pravno ništava njegova izjava od 22.08.2014. godine kojom oprašta tuženom poslodavcu sva eventualna potraživanja po osnovu radnog odnosa i da ista ne proizvodi pravno dejstvo, kao i da se obaveže tuženi „Kolubara – usluge“ d.o.o. Lazarevac da tužiocu na ime naknade štete zbog neiskorišćenih dana godišnjeg odmora za 2014. godinu, usled prestanka radnog odnosa, plati iznos od 23.847,39 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. O zahtevu tužioca u delu za naknadu štete je pravnosnažno odlučeno donošenjem presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1930/20 od 14.01.2021. godine.
Kod takvog stanja stvari, po oceni Vrhovnog suda, ne postoje uslovi da bi se dozvolilo odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv odluke o odbačaju tužbe za utvrđenje koja je zasnovana na odredbi člana 194. ZPP. Označena procesna odredba predviđa pravni interes kao procesnu pretpostavku za tužbu za utvrđenje, a on ne postoji ukoliko je dospeo zahtev za činidbu. U konkretnom slučaju zahtev za naknadu štete zbog neiskorišenog godišnjeg odmora ( činidbu) je dospeo i o njemu je pravnosnažno odlučeno.
Iz navedenih razloga, ne postoji potreba da se o posebnoj reviziji tužioca odlučuje iz bilo kog razloga propisanog članom 404. stav 1. ZPP, zbog čega je doneta odluka kao u stavu prvom izreke.
Kako vrednost predmeta spora u konkretnom slučaju očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe 01.09.2017. godine, koja vrednost predmeta spora je članom 403. stav 3. ZPP propisana kao merodavna za dozvoljenost revizije, revizija tužioca nije dozvoljena na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP.
Sa izloženih razloga, na osnovu člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija,
Jelena Ivanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Uprvitelj pisarnice
Marina Antonić