Rev2 3415/2019 3.5.15.1; zakonski razlozi, prestanak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3415/2019
17.06.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Pešić, advokat iz ..., protiv tuženog Privrednog društva „Securitas Services“ DOO Beograd, koga zastupaju Relja Zdravković i Ana Arambašić, advokati iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2980/18 od 13.06.2019. godine, u sednici održanoj 17.06.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2980/18 od 13.06.2019. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 510/17 od 18.07.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu broj ... od 31.12.2016. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj ... od 10.02.2012. godine, da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad i prizna mu sva prava iz radnog odnosa u skladu sa zakonom i da mu naknadi troškove postupka. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2980/18 od 13.06.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju zahtevajući naknadu troškova njegovog sastava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme počev od 01.03.2012. godine na radnom mestu radnika ... na osnovu ugovora o radu broj ... od 10.02.2012. godine. Aneksom ugovora o radu od 01.08.2013. godine tužilac je raspoređen na poslove radnik ... i ... počev od 01.08.2013. godine, a aneksom od 01.01.2014. godine raspoređen na poslove radnik .... U radnoj knjižici tužioca navedeno je zanimanje tužioca – ... . Rešenjem tuženog broj ... od 31.12.2016. godine tužiocu, koji obavlja poslove ... prestao je radni odnos po sili zakona jer je članom 8. Zakona o privatnom obezbeđenju zaposlenom zabranjeno da obavlja poslove na kojima radi, a ne može mu se obezbediti obavljanje drugih poslova kod poslodavca. Tužilac je navedeno rešenje primio 30.12.2016. godine. Obaveštenjem od 30.12.2015. godine o pravima i obavezama zaposlenih koji obavljaju poslove privatnog obezbeđenja kod poslodavca u vezi pohađanja stručne obuke polaganja stručnog ispita i posedovanja odgovarajuće licence za vršenje poslova privatnog obezbeđenja u skladu sa Zakonom o privatnom obezbeđenju tuženi je upoznao tužioca o odredbama Zakona o privatnom obezbeđenju u pogledu odgovarajućih licenci za obavljanje ovakvog posla kao i da će zaposlenima koji na dan 01.01.2017. godine ne budu posedovali odgovarajuću licencu u skladu sa ovim zakonom prestati radni odnos po sili zakona. U obaveštenju je navedena i procedura u vezi sa podnošenjem zahteva zaposlenog za pohađanje stručne obuke i snošenja troškova te obuke, potrebna dokumentacija koja se mora priložiti i zahtev za uplatu troškova organizovanja sprovođenja stručnog ispita. Tužilac je ovo obaveštenje primio 11.01.2016. godine. Tuženi je Pravilnikom o upućivanju zaposlenih na stručnu obuku i regulisanju snošenja troškova pohađanja stručne obuke i polaganja stručnog ispita za vršenje poslova privatnog obezbeđenja od 18.12.2015. godine propisao da će počev od 01.01.2017. godine svi zaposleni koji obavljaju poslove obezbeđenja moći da ih obavljaju u slučaju ispunjavanja uslova u pogledu stručne obuke i položenog stručnog ispita. Po članu 7. Pravilnika poslodavac će omogućiti zaposlenom da pohađa stručnu obuku samo ako ispunjava uslove za dobijanje određene licence za vršenje ovih poslova. Članom 8. istog pravilnika propisano je da zaposleni koji želi da pohađa stručnu obuku je dužan da najkasnije do 30.07.2016. godine podnese zahtev. Članom 19. Pravilnika propisano je da je zaposleni dužan da do 01.12.2016. godine dostavi poslodavcu licencu za vršenje poslova privatnog obezbeđenja koje izdaje ministarstvo u skladu sa Zakonom o privatnom obezbeđenju. Saslušan u svojstvu parničnih stranke tužilac je naveo da nije prihvatio obuku jer je imao još ... meseci do penzije, a u obaveštenju o obuci je navedeno da po završetku obuke treba da ostane u radnom odnosu još 3-5 godina, zbog čega je smatrao da će ostvariti naknadu kod Nacionalne službe za zapošljavanje. Pored toga, tužilac je imao položen stručni ispit za vatrogasca, pa je smatrao da ga tuženi može rasporediti na radno mesto vatrogasca ali to nije zvanično i tražio.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev za poništaj rešenja tuženog o otkazu ugovora o radu tužiocu.

Prema članu 176. stav 1. tačka 2. Zakona o radu zaposlenom prestaje radni odnos nezavisno od njegove volje i volje poslodavca ako mu je po odredbama zakona, odnosno pravnosnažnoj odluci suda ili drugog organa zabranjeno da obavlja određene poslove, a ne može da mu se obezbedi obavljanje drugih poslova danom dostavljanja pravnosnažne odluke.

Po članu 88. Zakona o privatnom obezbeđenju fizička lica koja su u vreme stupanja na snagu ovog zakona zaposlena kod pravnih lica koja vrše poslove privatnog obezbeđenja u neprekidnom trajanju od najmanje pet godina mogu nastaviti rad, a zahtev za minimalnim stručnim obrazovanjem moraju ispuniti u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Lica koja na dan stupanja na snagu ovog zakona vrše poslove privatnog obezbeđenja moraju ispuniti sve uslove propisane zakonom do 01.01.2017. godine.

Tužilac je na radnom mestu radnik ... od 01.03.2012. godine. Po stupanju navedenog zakona na snagu, tužilac je bio u obavezi da ispuni uslove u pogledu posedovanja stručne spreme i pribavljanja odgovarajuće licence što je tuženi i omogućio svojim Pravilnikom o upućivanju zaposlenih na stručnu obuku i regulisanju snošenja troškova pohađanja te obuke i polaganju stručnog ispita za vršenje poslova privatnog obezbeđenja. S obzirom da tužilac ovu obuku nije prihvatio, nije polagao ispit i nije stekao licencu, po pravilnom zaključku nižestepenih sudova, nema uslova za poništaj pobijanog rešenja o otkazu.

Nisu osnovani revizijski navodi da je tuženi tužioca mogao rasporediti na poslove vatrogasca jer je u postupku pred nižestepenim sudovima utvrđeno da je Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova od 22.09.2016. godine radno mesto: službenik obezbeđenja – vatrogasac ukinuto.

Bez uticaja su revizijski navodi da je tužiocu u trenutku otkaza ostalo još ... meseci do odlaska u penziju jer okolnost vremenskog proteka do prestanka radnog odnosa po sili zakona, ne utiče na zakonitost rešenja o prestanku radnog odnosa po sili zakona. U konkretnom slučaju utvrđeno je da i pored toga što tužilac nije imao potrebnu stručnu spremu za polaganje stručnog ispita za vršenje poslova privatnog obezbeđenja (imao je III stepen stručne spreme, a ne IV stepen), tuženi mu je ponudio pohađanje stručne obuke i polaganje stručnog ispita, ali je tužilac to odbio. Kako je za obavljanje poslova fizičkog obezbeđenja neophodno postojanje navedene licence koju tužilac svojom voljom nije pribavio, a nije bilo drugog mesta na koje se mogao rasporediti, nastupio je razlog za prestanak radnog odnosa iz člana 176. stav 1. tačka 2. Zakona o radu, pa i po oceni revizijskog suda nema uslova za poništaj pobijanog rešenja.

Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju jer ti troškovi nisu bili ni nužni ni neophodni za odlučivanje o ovom pravnom leku (član 154. stav 1. ZPP).

Predsednik veća sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić