![](/sites/default/files/grb-srb-mali.jpg)
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3761/2024
18.12.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Irene Vuković, Zorice Bulajić i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Staniša Stamenković, advokat iz ..., protiv tuženog „Prijedor putevi“ a.d. Prijedor – Ogranak Preduzeća za izgradnju, održavanje i zaštitu puteva „Prijedor putevi B“ a.d. Beograd – Stari Grad, čiji su punomoćnici Stefan Bogdanović i Miloš Gligorijević, advokati iz ..., radi naknade troškova prevoza, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 470/2024 od 21.02.2024. godine, u sednici održanoj dana 18.12.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 470/2024 od 21.02.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizije tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 470/2024 od 21.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 470/2024 od 21.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica Vladičin Han P1 164/2021 od 29.09.2023. godine, kojom je tuženi obavezan da tužiocu na ime troškova prevoza radi dolaska na rad i odlaska sa rada na relaciji Vranje – Vladičin Han – Vranje, za period od 01.02.2016. do 31.05.2018. godine isplati pojedinačno označene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate, sve bliže određeno u stavu prvom izreke prvostepene presude, kao i da mu nadoknadi parnične troškove od 283.288,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP koja je učinjena pred drugostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da Vrhovni sud odluči o reviziji kao posebnoj, po članu 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Pravo zaposlenog na naknadu troškova prevoza u skladu sa merodavnom odredbom člana 118. stav 1. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05 ... 113/17) po ustaljenoj sudskoj praksi uslovljeno je utvrđenjem da su ti troškovi zaista i nastali i da poslodavac zaposlenom nije obezbedio prevoz. Pošto je pobijana presuda zasnovana na postojanju ovih činjenica na koje je pravilno primenjeno materijalno pravo, a institut posebne revizije rezervisan za materijalnopravna a ne činjenična pitanja na koja se revizijom ukazuje, ne postoje uslovi koji bi nalagali potrebu odlučivanja o izjavljenoj reviziji kao o posebnoj.
Imajući u vidu izneto, na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujuću dozvoljenost revizije u smislu člana 410 stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, što je ovde slučaj, revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate podneta je 17.07.2018. godine, a vrednost predmeta spora od 224.380,00 dinara ( član 28.ZPP) ne prelazi zakonom predviđeni imovinski cenzus koji omogućuje izjavljivanje revizije.
Iz iznetih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković