Rev2 378/2022 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 378/2022
23.02.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Goran Jelić, advokat iz ..., protiv tuženog ''Euro-lider'' d.o.o. Žbevac, Bujanovac, koga zastupa Goran Stošić, advokat iz ..., radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 684/2021 od 28.09.2021. godine, u sednici održanoj 23.02.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 684/2021 od 28.09.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 684/2021 od 28.09.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P1 339/2018 od 03.11.2020. godine, stavom prvim izreke, pod tačkom 1) obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog manje isplaćene zarade za rad na dane državnih praznika u periodu od 10.12.2015. godine do 25.07.2016. godine isplati ukupno 3.593,70 dinara i pod tačkom 2) na ime naknade štete zbog neisplaćenih dnevnica za službeno putovanje u zemlji u istom periodu isplati ukupno 154.515,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 31.08.2016. godine do isplate i pod tačkom 3) da mu za isti period na ime naknade štete zbog neisplaćenih dnevnica za službeno putovanje u inostranstvo isplati ukupno 3.567,50 evra, u pojedinačnim mesečnim iznosima, sa kamatom obračunatom po stopi koju propisuje Centralna evropska banka, počev od 31.08.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove postupka od 172.682,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 684/2021 od 28.09.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda, u stavu prvom izreke pod tačkom 1), 2) i u tački 3) za iznos glavnog potraživanja. Prvostepena presuda je ukinuta u delu stava prvog izreke, u tački 3) u pogledu kamate i u stavu drugom izreke, kojim je odlučeno o troškovima postupka, a predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu člana 404. ZPP.

Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 55/14, 87/18, 18/20), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom pravnosnažnom presudom je isplata razlike zarade za rad na dane državnih praznika i neisplaćenih dnevnica za službena putovanja u zemlji i inostranstvu. O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o zahtevima sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, pa u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pored toga, tuženi nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kakav je u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.

Kako na osnovu iznetog proizlazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, a kada se u ovoj vrsti spora tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, dozvoljenost revizije se ceni na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate naknade zarade za rad na dane državnih praznika i isplatu dnevnica za službeno putovanje u zemlji i inostranstvu podneta je 11.12.2018. godine.

Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 4.913,10 evra, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja iznos ispod 40.000 evra.

Kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, revizija tuženog nije dozvoljena prema članu 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413., u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić