Rev2 382/2021 3.5.14; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 382/2021
17.03.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dragane Boljević i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavoljub Gajić advokat iz ..., protiv tuženog Doma Zdravlja „Stari Grad“ sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Vesna Milanović advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1884/20 od 09.10.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 17.03.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1884/20 od 09.10.2020. godine, stava drugog i trećeg izreke.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1884/20 od 09.10.2020. godine, stava drugog i trećeg izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2345/19 od 06.02.2020. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je ništav član 2. Aneksa broj V Ugovora o radu broj ... od ... godine, zaključen između parničnih stranaka, dok je u preostalom delu odbijen zahtev tužilje za utvrđenje da je u celosti ništav navedeni Aneks. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1884/20 od 09.10.2020. godine, stavom prvim izreke, odbačena je kao nedozvoljena žalba tužilje izjavljena protiv dela stava prvog izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2345/19 od 06.02.2020. godine, kojim je utvrđeno da je ništav član 2. Aneksa broj V Ugovora o radu broj ... od .... godine zaključenog između parničnih stranaka. Stavom drugim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2345/19 od 06.02.2020. godine u preostalom delu stava prvog i u stavu drugom izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ br. 72/11 ... 18/20), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2. navedenog člana).

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, kao ni razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Pobijanom drugostepenom odlukom pravnosnažno je odlučeno o zahtevu tužilje za utvrđenje ništavosti Aneksa V ugovora o radu u delu (član 1.) čiji je predmet regulisanje načina obračuna zarade tužilje kao zaposlene u ..., na radnom ... Osporenim članom 1. Aneksa V Ugovora o radu utvrđen je način obračuna zarade tužilje u skladu sa Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama i Uredbom o koeficijentima za obračun i isplatu plata u javnim službama, u vezi čije primene nije potrebno novo tumačenje prava. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane pobijane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni zakonski uslovi koje propisuje odredba člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Revizijski navodi tužene ne predstavljaju pravno relevantni osnov za izjavljivanje posebne revizije iz te zakonske odredbe. Pozivanje revidenta na različite sudske odluke Apelacionog suda u Beogradu donete u sličnim pravnim situacijama nije od uticaja, jer se način odlučivanja u tim postupcima razlikuje samo u pogledu načina na koji je bio opredeljen tužbeni zahtev u svakom konkretnom slučaju.

Na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu prvom izreke rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 441. Zakona o parničnom postupku i ocenio da revizija tužilje nije dozvoljena.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Podnetom tužbom 18.03.2018. godine tužilja je tražila utvrđenje ništavosti aneksa ugovora koji se odnosi na obračun zarade.

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa iz člana 441. Zakona o parničnom postupku, već o sporu za ocenu zakonitosti aneksa ugovora o radu, revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić