Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3845/2019
26.02.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Ćosić, advokat iz ..., protiv tužene „BB“ AD ..., čiji je punomoćnik Mladen Avramović, advokat iz ..., radi poništaja sporazuma, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 260/2018 od 26.10.2018. godine, u sednici od 26.02.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 260/2018 od 26.10.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1. 1739/14 od 25.09.2017. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se poništi sporazum o prestanku radnog odnosa od 17.07.2014. godine zaključen između parničnih stranaka, te da ostaje na snazi Ugovor o radu od 01.09.2011. godine zaključen između parničnih stranaka, što bi tužena bila dužna da prizna i da tužilji naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 144.000 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 260/2018 od 26.10.2018. godine stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tužena je dostavila odgovor na reviziju.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11...78/18) i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tužene radila na poslovima ... u ekspozituri u ... . Kod tužene je tokom 2013. i 2014. godine došlo do zloupotrebe od strane zaposlenog radnika u ekspozituri ..., a tužilji je u opisu posla bila i kontrola blagajničkog poslovanja, odnosno da li ima prekršaja procedure u blagajničkom poslovanju. Tužena je po odgovarajućoj standardnoj proceduri sa tužiljom i još dvoje zaposlenih obavila razgovore i navela da su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu usled kršenja procedure u vezi kontrole prekršaja procedura u blagajničkom poslovanju, i tužilji je ponuđen sporazum o prestanku radnog odnosa. Sporazumom od 17.07.2014. godine tužilji je prestao radni odnos sa navedenim datumom uz isplatu stimulativne otpremnine, i dostavljeno joj je obaveštenje o pravima koja može ostvariti po prestanku radnog odnosa po osnovu nezaposlenosti. Tužilja je navedeno obaveštenje i sporazum o prestanku radnog odnosa primila, pročitala i potpisala.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo, član 177. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ 24/05... 32/13) i član 60 Zakona o obligacionim odnosima, kada je tužbeni zahtev tužilje za poništaj sporazuma o prestanku radnog odnosa odbijen kao neosnovan.
Pobijani sporazum donet je u svemu u skladu sa članom 177. Zakona o radu, a tužilja nije dokazala da joj je od strane tužene stavljeno u izgled podnošenje krivične prijave, niti da je prilikom potpisivanja sporazuma bila u stanju smanjene uračunljivosti, odnosno da nije mogla da shvati značaj i posledice svojih radnji u pogledu potpisivanja sporazuma. To što je tužilji stavljeno u izgled davanje otkaza ugovora o radu ne predstavlja pretnju u smislu čllana 60. ZOO, pa se ne radi o mani volje koja bi sporazum o prestanku radnog odnosa činila ništavim. Zato je u nižestepenim presudama pravilno primenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtev tužilje odbijen kao neosnovan.
Navodima revizije kojima se ističe pogrešna primena materijalnog prava, zapravo se pobija ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. stav 2. ZPP.
Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanojević
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić