Rev2 3845/2019 3.5.15.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3845/2019
26.02.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Ćosić, advokat iz ..., protiv tužene „BB“ AD ..., čiji je punomoćnik Mladen Avramović, advokat iz ..., radi poništaja sporazuma, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 260/2018 od 26.10.2018. godine, u sednici od 26.02.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 260/2018 od 26.10.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1. 1739/14 od 25.09.2017. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se poništi sporazum o prestanku radnog odnosa od 17.07.2014. godine zaključen između parničnih stranaka, te da ostaje na snazi Ugovor o radu od 01.09.2011. godine zaključen između parničnih stranaka, što bi tužena bila dužna da prizna i da tužilji naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 144.000 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1. 260/2018 od 26.10.2018. godine stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je dostavila odgovor na reviziju.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11...78/18) i utvrdio da revizija tužilje nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 2 tačka 12. ZPP zbog koje se revizija ne može podneti, u smislu člana 407. stav 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kod tužene radila na poslovima ... u ekspozituri u ... . Kod tužene je tokom 2013. i 2014. godine došlo do zloupotrebe od strane zaposlenog radnika u ekspozituri ..., a tužilji je u opisu posla bila i kontrola blagajničkog poslovanja, odnosno da li ima prekršaja procedure u blagajničkom poslovanju. Tužena je po odgovarajućoj standardnoj proceduri sa tužiljom i još dvoje zaposlenih obavila razgovore i navela da su se stekli uslovi za otkaz ugovora o radu usled kršenja procedure u vezi kontrole prekršaja procedura u blagajničkom poslovanju, i tužilji je ponuđen sporazum o prestanku radnog odnosa. Sporazumom od 17.07.2014. godine tužilji je prestao radni odnos sa navedenim datumom uz isplatu stimulativne otpremnine, i dostavljeno joj je obaveštenje o pravima koja može ostvariti po prestanku radnog odnosa po osnovu nezaposlenosti. Tužilja je navedeno obaveštenje i sporazum o prestanku radnog odnosa primila, pročitala i potpisala.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo, član 177. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ 24/05... 32/13) i član 60 Zakona o obligacionim odnosima, kada je tužbeni zahtev tužilje za poništaj sporazuma o prestanku radnog odnosa odbijen kao neosnovan.

Pobijani sporazum donet je u svemu u skladu sa članom 177. Zakona o radu, a tužilja nije dokazala da joj je od strane tužene stavljeno u izgled podnošenje krivične prijave, niti da je prilikom potpisivanja sporazuma bila u stanju smanjene uračunljivosti, odnosno da nije mogla da shvati značaj i posledice svojih radnji u pogledu potpisivanja sporazuma. To što je tužilji stavljeno u izgled davanje otkaza ugovora o radu ne predstavlja pretnju u smislu čllana 60. ZOO, pa se ne radi o mani volje koja bi sporazum o prestanku radnog odnosa činila ništavim. Zato je u nižestepenim presudama pravilno primenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtev tužilje odbijen kao neosnovan.

Navodima revizije kojima se ističe pogrešna primena materijalnog prava, zapravo se pobija ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Jasminka Stanojević

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić