Rev2 4223/2023 3.5.9; 3.19.1.25.2; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4223/2023
27.12.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Branka Stanića, Zorana Hadžića i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilaca AA, BB i VV, svih iz ..., koje zastupa punomoćnik Jasmin Duštinac, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“, Ogranak TENT Beograd – Obrenovac iz Obrenovca, koga zastupa punomoćnik Sabahudin Tahirović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1127/23 od 20.07.2023. godine, u sednici veća održanoj 27.12.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1127/23 od 20.07.2023. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1127/23 od 20.07.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Obrenovcu P1 37/22 od 01.11.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da, na ime naknade štete zbog uskraćivanja prava na odmor u toku dnevnog rada, tužiocima, i to: AA za period od maja 2018. godine zaključno sa januarom 2019. godine, BB za period od septembra 2016. godine zaključno sa aprilom 2018. godine i VV za period septembra 2016. godine zaključno sa aprilom 2018. godine, isplati pojedinačno opredeljene iznose kao u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom počev od označenih datuma do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 313.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1127/23 od 20.07.2023. godine. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 37/22 od 01.11.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio posebnu reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20,10/23 – drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana zakona propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Vrhovni sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 404. ZPP, zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj.

Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi čl. 64, 65. i 164. Zakona o radu, člana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima i člana 13. Posebnog kolektivnog ugovora tuženog, ocenjen je osnovanim tužbeni zahtev za naknadu štete koju su tužioci u spornim periodima pretrpeli usled nemogućnosti korišćenja dnevnog odmora tokom rada, u visinama utvrđenim iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko finansijske struke, prema broju sati koje su tužioci proveli na radu, umesto da su iste koristili za dnevni odmor u toku dnevnog rada. Ovo zbog toga što su tužioci zaposleni kod tuženog na radnim mestima koja su vezana za neprekidan proces proizvodnje, radili u smenama po 12 sati, tokom kojih su bili onemogućeni da koristi odmor tokom rada.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom da je obaveza poslodavca da zaposlenom omogući odmor u toku rada, u trajanju u zavisnosti od trajanja dužine smene, odnosno časova koliko radi, da organizuje odmor na taj način da zaposleni ne trpi posledice prirode posla koji obavlja na štetu svojih zakonom predviđenih prava, odnosno da zaposleni ostvaruje pravo na naknadu štete ako je krivicom poslodavca bio onemogućen da koristi pravo na dnevni odmor u toku rada, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Odluka koju je tuženi dostavio uz reviziju odnosi se na ocenu neosnovanosti zahteva u situaciji kada se dnevni odmor u toku rada može koristiti parcijalno, prema potrebi organizacije obavljanja posla, a u konkretnom slučaju tuženi nije dokazao da je tužiocima i na koji način omogućio pravo da koriste dnevnu pauzu za odmor.

U skladu sa navedenim, Vrhovni sud odlučio je kao u stavu prvom izreke, primenom odredbe člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ima ceniti prema člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici podneta je 07.02.2019. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tuženog nije dozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Sa iznetih razloga na osnovu odredbe člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelena Ivanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković