Rev2 4752/2022 3.5.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4752/2022
11.10.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Rade Mitrović, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Vlasotince, koju zastupa Opštinski pravobranilac opštine Vlasotince, radi utvrđenja diskriminacije, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 452/22 od 28.07.2022. godine, u sednici održanoj 11.10.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 452/22 od 28.07.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Leskovcu P1 14/20 od 19.10.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se utvrdi da je pretrpela diskriminaciju na radu u Opštinskoj upravi opštine Vlasotince na taj način što je odgovorno lice – načelnik Opštinske uprave opštine Vlasotince samo tužilji bez pravnog osnova i obrazloženja odbio od zarade za jul 2017. godine 4 sata od ukupnog broja sati zbog različite političke opredeljenosti od načelnika Opštinske uprave opštine Vlasotince. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da tužena u dnevnom listu „Blic“ o svom trošku objavi presudu donetu povodom ove tužbe. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 62.250,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 452/22 od 28.07.2022. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tužena je podnela odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je u radnom odnosu kod tužene, a 2017.godine je bila raspoređena na poslovima ... u Odeljenju za ... . Šef Odeljenja za budžet bio je nadležan da sačinjava izveštaje o prisutnosti na radu zaposlenih, koji se dostavljaju računovodstvu i na osnovu kojih se vrši obračun zarade. U izveštaju za jul 2017. godine za tužilju, na koji ona nije prigovarala upisano je 164 radnih sati na osnovu elektronske evidencije. Taj izveštaj umanjen za 4 sata od ukupnog broja radnih sati dostavljen je računovodstvu. I drugim zaposlenima je vršeno umanjenje broja sati provedenih na poslu u skladu sa evidencijom za mesec juli 2017.godine. Kod tužene je u toku 2017.godine bio na snazi Pravilnik o sadržini i načinu vođenja evidencije o prisutnosti na radu u Opštinskoj upravi Vlasotince od 12.02.2017.godine kojim je uređen način vođenja evidencije o prisutnosti na radu zaposlenih, ovlašćena lica za izradu izveštaja i druga pitanja od značaja za kontrolu prisustnosti na radu i poštovanje radnog vremena od strane zaposlenih. Tužilja je 05.07.2017. godine obavestila pisanim obaveštenjem načelnicu BB da će odsustvovati sa posla zbog zakazanog suđenja u Osnovnom sudu u Leskovcu prilažući kao dokaz poziv za suđenje po privatnoj tužbi, ali joj nije odobren izlazak navedenog dana. Tužilja je stranka u većem broju postupaka pred sudovima i javnim tužilaštvima po raznim osnovama. Smatra da trpi diskriminaciju od strane tužene, jer su jedino tužilji prilikom obračuna zarade za mesec jul 2017. godine odbijena 4 sata od ukupnog broja sati iz razloga političke opredeljenosti, ali i zbog činjenice da protiv tužene vodi sudske postupke zbog zlostavljanja na radu.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtev nalazeći da u konkretnom slučaju nije povređeno načelo jednakosti, niti da je prema tužilji izvršena diskriminacija zbog njenog ličnog svojstva – političkog ubeđenja i vođenja postupka zbog zlostavljanja na radu u smislu odredbe člana 16 stav 1. i 2. Zakona o zabrani diskriminacije i člana 18. Zakona o radu. Osim toga, postupanje tužene je bilo u svemu u skladu sa Pravilnikom o sadržini i načinu vođenja evidencije o prisutnosti na radu u Opštinskoj upravi Vlasotince.

Po oceni Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo, kada su odbili tužbeni zahtev tužilje i zaključili da nema diskriminacije u konkretnom slučaju.

Odredbom člana 2. stav 1. tačka 1. Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik RS“ broj 22/09) propisano je da izraz diskriminacija i diskriminatorsko postupanje označavaju svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje (isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva), u odnosu na lica ili gupe kao i na članove njihovih porodica, ili njima bliska lica, na otvoren ili prikriven način, a koji se zasniva na rasi, boji kože, precima, državljanstvu, nacionalnoj pripadnosti ili etničkom poreklu, jeziku, verskim ili političkim ubeđenjima, polu, rodnom identitetu, seksualnoj orjentaciji, imovnom stanju, rođenju, genetskim osobenostima, zdravstvenom stanju, invaliditetu, bračnom i porodičnom statusu, osuđivanosti, starosnom dobu, izgledu, članstvu u političkim, sindikalnim i drugim organizacijama i drugim stvarnim, odnosno pretpostavljenim ličnim svojstvima.

Odredbom člana 16. stav 1. istog zakona propisano je da je zabranjena diskriminacija u oblasti rada, odnosno narušavanje jednakih mogućnosti za zasnivanje radnog odnosa ili uživanja pod jednakim uslovima svih prava u oblasti rada, kao što su pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na napredovanje u službi, na stručno usavršavanje i profesionalnu rehabilitaciju, na jednaku naknadu za rad jednake vrednosti, na pravične i zadovoljavajuće uslove rada, na odmor, na obrazovanje i stupanje u sindikat, kao i na zaštitu od nezaposlenosti.

Odredbom člana 18. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05 ... 75/14) propisano je da je zabranjena neposredna i posredna diskriminacija lica koja traže zaposlenje, kao i zaposlenih, s obzirom na pol, rođenje, jezik, rasu, boju kože, starost, trudnoću, zdravstveno stanje, odnosno invalidnost, nacionalnu pripadnost, veroispovest, bračni status, porodične obaveze, seksualno opredeljenje, političko ili drugo uverenje, socijalno poreklo, imovinsko stanje, članstvo u političkim organizacijama, sindikatima, ili neko drugo lično svojstvo.

Pravilnikom o sadržini i načinu vođenja evidencije o prisutnosti na radu u Opštinskoj upravi opštine Vlasotince od 12.02.2017.godine je propisano vođenje evidencija o prisutnosti na radu zaposlenih. Prema članu 23. navedenog pravilnika, službeni ili privatan izlaz zaposlenog u toku radnog vremena mora biti pismeno odobren od strane rukovodioca unutrašnje organizacione jedinice u kojoj zaposleni radi.

Diskriminacija predstavlja nejednako postupanje ili pravljenje razlike jednog lica u odnosu na druga lica u istoj ili sličnoj situaciji, zasnovano na ličnim svojstvima. U konkretnom slučaju nije povređeno načelo jednakosti, niti je učinjena diskriminacija prema tužilji time što joj je za jul 2017. godine zarada obračunata za stvarni broj radnih sati na osnovu izveštaja rukovodioca organizacione celine. Postupanje tužene je u skladu sa navedenim Pravilnikom i činjenicom da je tužilja u julu 2017. godine odsustvovala sa posla 4 radna sata, pri čemu za izlazak nije imala pismeno odobrenje neposrednog rukovodioca.

Suprotno revizijskim navodima, radnje tužene koje je tužilja označila kao diskriminatorsko postupanje, ne mogu se kvalifikovati kao diskriminacija u smislu citiranih zakonskih normi.

Iz navedenih razloga, s obzirom da se ostalim navodima revizije osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti revizijski razlog prema odredbi člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić