Rev2 558/2016 naknada štete

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 558/2016
13.04.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Biljane Dragojević i Slađane Nakić- Momirović, članova veća, u parnici tužioca S.K. iz P., čiji je punomoćnik D.S., advokat iz N., protiv tuženog RS MO VP 6006 Niš, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, a po ovlašćenju Direkcije za imovinsko-pravne poslove, Odeljenje u Nišu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1714/15 od 24.11.2015. godine, u sednici održanoj 13.04.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 1714/15 od 24.11.2015. godine, tako što se odbija žalba tuženog i potvrđuje presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1372/14 od 20.05.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1372/14 od 20.05.2015. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati za pretrpljene fizičke bolove 120.000,00 dinara, za pretrpljeni strah 80.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom po Zakonu o visini stope zatezne kamate od 20.05.2015. godine kao dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, preko dosuđenih odnosa tužbeni zahtev je odbijen. Stavom trećim izreke, odlučeno je o troškovima postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1714/15 od 24.11.2015. godine, preinačena je prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem tako što je tužbeni zahtev tužioca odbijen i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je radio kod tuženog kao vojnik po ugovoru i obavlja poslove padobranca diverzanta. Dana 10.06.2009. godine tužilac je zadobio povredu na radu tokom trenažnog skoka i prizemljenja u vidu dvostrukog preloma desnog skočnog zgloba koja u vreme nastanka ima karakter teške telesne povrede. Zbog ove povrede lečen je u Vojnoj bolnici u Nišu gde je i operisan. Ortopedsko lečenje je trajalo četiri meseca, a nakon toga je nastavio sa rehabilitacijom. U prethodno vođenoj parnici zbog ove pretrpljene štete ostvario je naknadu. U septembru mesecu 2010. godine primljen je na bolničko lečenje sa namerom da se izvadi ranije postavljeni intraoperativni fiksacioni materijal podkolenice. Nakon operacije pojavio se otok podkolenice i skočnog zgloba, pa je upućen na fizikalnu terapiju što je trajalo oko mesec dana. Operativna rana nije zarastala, inficirala se, zbog čega je tužilac išao na svakodnevno previjanje oko mesec dana uz terapiju. Po završetku lečenja, zbog bola otoka i ukočenosti desnog skočnog zgloba fizikalnu terapiju sprovodio je još mesec dana. Krajem 2010. godine otišao je u Beograd na terapiju u hiperbaričnoj komori. U februaru 2011. godine imao je još jednu turu fizikalne terapije a za skokove padobranom je oglašen sposobnim marta 2011. godine. Zbog posledice hirurške intervencije i stanja posle nje, trpeo je bolove u intenzitetu i dužini bliže opisanom u nižestepenim presudama. Prema nalazu i mišljenju veštaka nova operacija i posledice zbog povrede koja je lečena operativnim putem kada su spojeni okrajci kosti uz pomoć šrafova; samo saznanje i očekivanje operacije koje je direktna posledica povređivanja; uslovilo je postojanje straha tužioca od buduće intervencije, mogućih posledica i komplikacija, trpljenja fizičkih bolova i slično. Nakon obavljene intervencije, u toku postoperativnog oporavka i zarastanja operativne rane došlo je do naknade infekcije što predstavlja moguću komplikaciju svake hirurške intervencije što je uslovilo nešto duže lečenje a samim tim i duže trpljenje bolova i sekundarnog straha.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužena odgovorna za nastalu štetu, zbog čega je usvojio zahtev tužioca i dosudio mu iznose na ime pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha.

Suprotno, po oceni drugostepenog suda naknada nematerijalne štete u ovom postupku jeste posledica iste povrede za koju je tužilac u prethodno vođenoj parnici ostvario naknadu te da šteta koju je trpeo posle druge operacije ne predstavlja novu štetu, a da je iznos koji je dobio prethodnom odlukom dovoljna satisfakcija. Zbog toga je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.

Stanovište drugostepenog suda nije pravilno.

Prema članu 173. Zakona o obligacionim odnosima šteta nastala u vezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom delatnošću smatra se da potiče od te stvari, izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Po članu 174. istog zakona za štetu od opasne stvari odnosno opasne delatnosti odgovara lice koje je imalac opasne stvari odnosno lice koje se bavi opasnom delatnošću.

Kod odgovornosti za štetu potrebno je da postoji uzrok, šteta i uzročnoposledična veza između uzroka i štete. U ovom slučaju, uzrok štete kod tužioca je povreda prilikom trenažnog skoka koji je obavljao za vreme angažovanja kod tužene. Zbog povreda koje je tada zadobio tužilac je operisan i tom prilikom su mu ugrađeni šrafovi koje je morao izvaditi posle izvesnog vremena i o čemu je imao saznanja odmah posle prvog hirurškog lečenja. Usled komplikacija koje su se pojavile kod druge hirurške intervencije tužilac je pretrpeo štetu. S obzirom da je druga hirurška intervencija posledica prve hirurške intervencije čiji je uzrok pad za vreme angažovanja kod tužene, pravilno je prvostepeni sud zaključio da postoji uzročno-posledična veza između povređivanja tužioca i naknade štete koju trpi posle druge hirurške intervencije, zbog čega mu je dosudio naknadu nematerijalne štete i to za pretrpljene fizičke bolove 120.000,00 dinara i za pretrpljeni strah 80.000,00 dinara pravilno primenjujući kriterijume iz člana 200. Zakona o obligacionim odnosima.

Na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Ljubica Milutinović,s.r.