Rev2 653/2015 preobražaj radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 653/2015
16.09.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužilje Z.Đ. iz Z., čiji je punomoćnik J.L.Š., advokat iz N.S., protiv tužene K. b. a.d. B., koju zastupa punomoćnik A.M., advokat iz B., radi poništaja rešenja, utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2776/14 od 16.12.2014. godine, u sednici održanoj 16.09.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2776/14 od 16.12.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 229/13 od 28.05.2014. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi rešenje tuženog o prestanku radnog odnosa br. 505/13 od 09. jula 2013. godine, da se utvrdi da je radni odnos tužilje po osnovu ugovora o radu br. 926/11 od 01. septembra 2011. godine preobražen u radni odnos na neodređeno vreme počev od 09. jula 2013. godine, te da se obaveže tuženi da u skladu sa preobražajem tužilji prizna sva prava i nadoknadi sve zarade i naknade koje joj po tom osnovu pripadaju sa zakonskom kamatom od dana dospeća do dana isplate kao i da omogući tužilji da se naknadno izjasni o javnom pozivu zaposlenima za dobrovoljno prijavljivanje za program rešavanja viška zaposlenih te joj u skladu sa istim prizna sva prava koja joj po tom osnovu pripadaju. Stavom drugim izreke, odlučeno je o troškovima postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2776/14 od 16.12.2014. godine odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod tuženog na poslovima savetnik za klijente – nivo 60 u Ekspozituri tuženog u Z. na određeno vreme po zaključenom ugovoru o radu od 01. septembra 2011. godine do povratka zaposlene S.K. sa porodiljskog odsustva. Zaposlena S.K. je bila privremeno odsutna – na porodiljskom odsustvu do 09. jula 2013. godine, kada joj je sporazumom koji je zaključila sa tuženim prestao radni odnos. Tuženi je 01. jula 2013. godine doneo rešenje o otkazu ugovora o radu zbog isteka vremena na koje je zasnovan. U rešenju je konstatovano da tužilji prestaje radni odnos 09. jula 2013. godine. Navedeno rešenje tužilji je uručeno 01. jula 2013. godine. Tužilja je sa tuženim zaključila ugovor o radu 01. jula 2013. godine za period do jedan mesec do 09. avgusta 2013. godine. Po ovom ugovoru tužilja je zasnovala radni odnos na poslovima radnog mesta SME bankar – nivo 60 u Filijali tuženog u Z.. Rešenjem o prestanku radnog odnosa br. 673/13 od 31. jula 2013. godine tužilji je na ovim poslovima prestao radni odnos zaključno sa 09. avgustom 2013. godine kao danom isticanja roka za koji je radni odnos zasnovan. Ovo rešenje je tužilji uručeno 02. avgusta 2013. godine. Poništaj ovog rešenja tužilja nije tražila. Tužilja je iskoristila deo godišnjeg odmora za vreme rada kod tuženog. Rešenjem od 06.08.2013. godine tužilji je odobrena isplata naknade za neiskorišćenih 15 dana godišnjeg odmora od 33.223,20 dinara.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da nisu ispunjeni uslovi za preobražaj radnog odnosa.

Prema članu 37. st. 3. i 4. Zakona o radu, radni odnos na određeno vreme radi zamene privremeno odsutnog zaposlenog može se zasnovati do povratka privremeno odsutnog zaposlenog. Radni odnos zasnovan na određeno vreme postaje radni odnos na neodređeno vreme ako zaposleni nastavi da radi najmanje pet radnih dana po isteku roka za koji je zasnovan.

U ovom slučaju, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da nisu ispunjeni uslovi iz citirane zakonske odredbe za utvrđivanje preobražaja radnog odnosa, zbog čega je pravilno odbijen tužbeni zahtev.

Naime, tužilja je sa tuženim zaključila ugovor o radu radi zamene privremeno odusutnog radnika. Tako zasnovan radni odnos prestaje kada se odsutni radnik vrati. Okolnost što se odsutni radnik nije vratio na rad i sa tuženim zaključio sporazum o prestanku radnog odnosa, ne utiče na radni odnos tužilje i tuženog. Tužilji je radni odnos prestao onog dana kada je odsutni zaposleni bio dužan da se vrati na rad. Upravo tog dana tužilji je prestao radni odnos a tužilja nije nastavila da na istom radnom mestu radi pet dana po isteku roka na koji je zasnovala radni odnos da bi bili ispunjeni uslovi iz člana 37. stav 4. Zakona o radu za preobražaj radnog odnosa. Nisu osnovani revizijski navodi kojima se osporava datum prijema rešenja o prestanku radnog odnosa. Naime, rešenje o prestanku radnog odnosa tužilji je uručeno u Ekspozituri u Z. 01.07.2013. godine, ali prilikom potpisivanja rešenja tužilja nije upisala datum prijema. Po dobijanju rešenja u centrali banke u B., lice zaposleno na poslovima savetnika u Odeljenju sudskih resursa sa mestom rada u B., Đ.M. je tužilji poslao e-mail dana 02.07.2013. godine u kom obaveštava tužilju da je primio rešenje o prestanku radnog odnosa zajedno sa ugovorom o radu, da su oba dokumenta potpisana ali da tužilja nije navela datum prijema rešenja. O svemu ovome isto lice sačinilo je i službenu belešku, a e-mail je poslao i direktoru Ekspoziture u Z. ali na taj mejl nisu odgovorili ni tužilja ni direktor ekspoziture. Utvrđivanje datuma prijema rešenja o otkazu, što je u konkretnom slučaju i učinjeno, je od uticaja na blagovremenost tužbe za poništaj navedenog rešenja, a ne može uticati, suprotno revizijskim navodima na utvrđenje ništavosti samog rešenja.

Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Ljubica Milutinović,s.r.